Rad se bavi pitanjem mogućnosti moralnog odgoja djeteta kroz motiv oprosta u zbirci „Priče iz davnine“ Ivane Brlić-Mažuranić. Na samom početku dan je pregled rasprave o moralnom odgoju djeteta kroz kognitivno-razvojne procese koje iznosi Lawrenc Kohlberg. Prikazana su njegova istraživanja kroz tri ključna stupnja razvoja moralnosti kod djece: pretkonvencionalni stupanj, konvencionalni stupanj i postkonvencionalni stupanj. Nadalje, izlaganje o mogućnosti moralnog razvoja povezuje se s mogućnošću moralnog razvoja kroz književna djela, koja ima suprotstavljene strane. Autori poput Nussbaum i Baccarinija iznose stajalište kako je moguće učiti o moralu kroz književna djela, dok Posner smatra da takvo što u fiktivnome svijetu kao što je književnost nije moguće. Slijedi poglavlje pregleda filozofskog aspekta oprosta kao dijela moralne dimenzije o kojoj možemo naučiti iz književnosti. Iznesena su razmatranja autora poput Holmgreen, Emericka i Griswolda, iz kojih zaključujemo kako je oprost postupak koji je odgojno vrijedan za obje strane (stranu koja oprašta i stranu koja je sagriješila) te nas uči kako djelovati u korist rješavanja loših emocija poput frustracije, stresa i tuge. Kako bismo navedena poglavlja uokvirili kontekstom pod kojim okolnostima i za koga Ivana Brlić-Mažuranić piše svoju antologijsku zbirku, iznose se njezini autobiografski podaci koji nam opisuju njezin odgoj i sukob dužnosti kao majke i spisateljice, iz čega i dijelom proizlazi njezina čvrsta etika koja se tematizira u radu. Kako bi se pokazalo da iz zbirke „Priče iz davnine“ dijete može naučiti o moralu kroz koncept oprosta, analizirana je bajka „Kako je Potjeh tražio istinu“ u kojoj je oprost posebno naglašen. U zaključku je ta teza potkrijepljena donesenim sudovima na temelju analize djela.