Terorizam kao konstrukt rezultat je niza čimbenika – političkih, povijesnih, ideoloških, gospodarskih, socijalnih – a sa svojim učincima do danas ostaje neobjašnjiv fenomen i najveća prijetnja sigurnosti današnjeg društva. Često se ponavlja pitanje što ga razlikuje od ostalih oblika nasilja, ali i što točno spada u sferu terorizma. Na razvoj novog terorizma značaj je imao i razvoj informacijsko – komunikacijskih tehnologija, točnije načini na koje se one mogu koristiti jer su terorističke organizacije prepoznale značaj masovnih medija za ostvarenje svojih ciljeva. Mediji i terorizam njeguju poseban interaktivan odnos iz kojeg obje strane crpe značajne koristi. Za medije senzacionalizam koji terorizam donosi znači povećanje gledanosti, a teroristima mediji predstavljaju alat kojim svoj program prenose ljudima koji nisu njegove direktne žrtve. Brojna se etička pitanja javljaju prilikom izvještavanja zbog čega se medije često osuđuje kako ne rade u službi općeg dobra. Budući da imaju moć pozitivnog ili negativnog utjecaja na razrješenje terorističke situacije, bitan je promišljeni pristup koji neće dopustiti da postanu oružje terorizma. Stari terorizam mogao se izraziti kineskim aforizmom ubiti jednoga – uplašiti stotine, ali o novom terorizmu uz ovakav razvoj tehnologije možemo govoriti u milijunima, čak i milijardama uplašenih ljudi. Uz klasični terorizam koji se odvija na ulicama, danas smo svakodnevno žrtve terorizma u udobnosti svog doma, dovoljni su nam samo priključci struje i interneta kako bi se strah proširio i na područja koja nisu direktno pogođena.