Respiratorna sinusna aritmija (RSA) smatra se pokazateljem parasimpatičke ili vagusne aktivacije, a posljednjih su nekoliko desetljeća istraživani odnosi između njezinih osnovnih vrijednosti i dinamike s jedne, te različitih kognitivnih i emocionalnih procesa i s njima povezanih osobina ličnosti s druge strane. U radu su ukratko navedene opće funkcije parasimpatikusa te je objašnjen način na koji se aktivacija ove grane autonomnoga živčanog sustava odražava na rad srca. Opisani su polivagusna teorija i model neurovisceralne integracije, koji predstavljaju okvir za razumijevanje odnosa parasimpatičke aktivacije i rada središnjega živčanog sustava, kao i odnosa RSA s kognitivnim i emocionalnim procesima. Nakon pojašnjavanja načina na koje se RSA najčešće mjeri, raspravljeni su aktualni metodološki problemi u istraživanjima RSA u kontekstu kognitivnih procesa, uz isticanje poteškoća pri pokušaju razlikovanja efekata različitih kognitivnih zadataka i tjelesne aktivnosti od efekata emocionalnih odgovora. Konačno, predstavljen je kratak pregled eksperimentalnih istraživanja usmjerenih na promjene u RSA koje prate emocionalne reakcije, te korelacijskih istraživanja koja povezuju temeljne vrijednosti RSA i reaktivnost u RSA s emocionalno definiranim osobinama pojedinca. Različita su predviđanja proizašla iz polivagusne teorije i modela neurovisceralne integracije potvrđena primarno kada se radi o vagusnom povlačenju i sniženom vagusnom tonusu koji su vezani uz stresne reakcije, emociju straha i anksioznost kao osobinu, te nešto manje uz hostilnost kao osobinu. Ukratko su raspravljeni mogući izvori nekonzistentnosti rezultata eksperimentalnih istraživanja odnosa osnovnih emocija i promjena u RSA, kao što su zanemarivanje uloge kognitivnih procesa i tjelesne aktivnosti, te su ponuđena neka metodološka rješenja za uklanjanje nedostataka dosadašnjih istraživanja.