Inspirirano Freudovom teorijom o tročlanoj ljudskoj ličnosti i Jungovom podjelom na kolektivno i individualno nesvjesno razvilo se psihoanalitičko tumačenje bajki. Fantastika je ključni dio bajke jer omogućava metaforički prikaz unutarnjih sukoba, a uz to se poklapa s djetetovim viđenjem svijeta pa mu omogućuje razumijevanje sebe. Unutarnji sukobi mogu biti uzrokovani vanjskim i unutarnjim čimbenicima. Vanjski se čimbenici odnose na djetetov odnos s roditeljima i braćom. Dijete može biti frustrirano ako ga roditelji kude pri čemu ima strah od odbacivanja, manjka njihove ljubavi ili usmjerenosti roditeljeve pažnje na braću zanemarujući samo dijete. Bajke pružaju utjehu u vezi takvih misli stvarajući priče koje predočavaju djetetov strah, ali ga na kraju ruše sretnim završetkom. Pri tom dijete ne doživljava zbilju bajke kao dio njegove zbilje zbog početnih rečenica bajke koje upućuju na davnu prošlost. Tako je dijete lišeno frustracije.Unutarnji se čimbenici tiču same ličnosti. U dobi djeteta jače prevladava id nego ego, stoga bajka uči dijete usmjeriti težnju na ego. Id i ego (i superego) su prikazani u obliku suprotstavljenih likova iz čijih postupaka dijete može izvesti zaključak da je u svom djelovanju valjano sljediti svoj ego. Bajke projektiraju i djetetovu ličnost tijekom edipalne faze kada dječaci usmjeruju pažnju na majke, a djevojčice na očeve. Na taj način osvješćuju svoju seksualnost. Likovi vještice, čudovišta, princa i princeze predstavljaju različite aspekte djetetovog doživljaja sebe i roditelja tijekom edipalne faze. Poslije edipalne faze djeca zapadaju u latentnu fazu koja je suprotnost prethodnoj. Nagoni su zatomljeni, izrazito u djevojčica. One podsvjesno osjećaju strah od odlaska s nepoznatim partnerom i zasnivanju spolnog odnosa s njim. Taj je strah projektiran u lik zvijeri, no bajka sretnim završetkom, kada se zvijer preobražava u lijepog mladića, razbija gnušajuće misli djevojčica. Neke pak bajke prikazuju i dvojbe djevojčica u vezi seksualne aktivnosti, što na primjer simbolizira Crvenkapičin Vuk te motiv stogodišnjeg sna u Trnoružici. Za razliku od Crvenkapice i Trnoružice, Snjeguljica ne dvoji u vezi toga, već nerazumno posrće za kraljičinim darovima željeći biti atraktivna.