Abstract | Narodne knjižnice prisutne su svugdje u svijetu te nastoje ići u korak s tehnološkim napretkom modernog društva. Neprestano se mijenjaju potrebe i afiniteti društva, a knjižnice kako bi ostvarile svoju funkciju moraju ih pratiti. Dječje knjižničarstvo u Hrvatskoj započinje u pedesetim godinama 20. stoljeća kada se otvara prvi dječji odjel u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, a potom
postupno i u drugim hrvatskim narodnim knjižnicama. U početku su knjižnice bile okrenute školskoj djeci, ali sedamdesetih godina 20. stoljeća, knjižnice počinju nuditi programe i usluge namijenjene predškolskoj djeci. Programi i usluge, koje su knjižnice nudile, nisu uključivali djecu mlađu od tri godine, no s vremenom se i to počinje mijenjati. Sve više postaje jasno kako
djeca trebaju što ranije postati korisnici knjižnice jer one predstavljaju mjesto koje je važno od prvih dana djetetova života. U knjižnicama se djeca susreću s igrom, a zatim sa slikovnicom i knjigom. Igračka je, kao i slikovnica, sredstvo
zabave i razonode, ali i sredstvo odgoja i obrazovanja. Djeca će kroz igru zavoljeti i knjigu te postati aktivni članovi knjižnice. Također, knjižnice pomažu roditeljima ukazati na važnost čitanja pa u svoje programe uključuju i njih. Naime, poučavanje čitanja počinje s obveznim školovanjem, ali da bi to poučavanje bilo uspješno, potrebno je prethodno razviti cijeli niz predčitačkih vještina. Upravo iz tog razloga knjižnice su izvrsni sudionici u odgoju i obrazovanju djeteta. Hrvatske narodne knjižnice prate svjetske trendove te neprestano povećavaju svoj broj usluga i programa namijenjenih bebama i predškolskoj djeci. Građa koju nude je raznovrsna i prilagođena dječjem uzrastu. Uz tiskanu građu, knjižnice daju na korištenje i neknjižnu građu, uključujući i multimedijski sadržaj. Redovito se organiziraju posjeti vrtića i škola, radionice, pričaonice, projekcije filmova za djecu, predstave za djecu, susrete s piscima i ilustratorima, a pojedine knjižnice imaju igraonice i igroteke. |