Efekt se prostorno-glazbene povezanosti kodova za odgovor (engl. spatial-musical association of response codes – SMARC) odnosi na potvrđenu pojavu bržeg i točnijeg reagiranja na niske, odnosno visoke tonove kada se odgovor da u donjem ili lijevom, odnosno u gornjem ili desnom dijelu prostora. Ova pojava ima mnogo sličnosti s efektom prostorno-numeričke povezanosti kodova za odgovor (engl. spatial-numerical association of response codes – SNARC), koji je u mnogo većoj mjeri istražen i teorijski razmatran. Prva teorija koja je pokušala objasniti efekt SNARC pretpostavlja da se položaj broja na mentalnoj numeričkoj crti izravno preslikava na vanjski prostor u kojem izvršavamo motorni odgovor. Suprotno tome, kasnija objašnjenja pretpostavljaju da se brojevi automatski kategoriziraju u dvije suprotstavljene kategorije (npr. mali nasuprot veliki), a zatim se povezuju s alternativama za odgovor (lijevo nasuprot desno). Kako bi se razlučilo koja teorija bolje objašnjava efekt SNARC, napravljena je modifikacija zadatka u kojem se odgovor bliže/dalje u odnosu na referentnu tipku daje jednom rukom. Međutim, modificirani zadatak nikad nije primijenjen na visine tonova i dosad nije predloženo specifično teorijsko objašnjenje efekta SMARC. Suprotno su prethodnim istraživanjima s brojevima naši rezultati više u skladu s hipotezom o izravnom preslikavanju i upućuju na linearnu reprezentaciju visine tona te upućuju na zaključak da su efekti SNARC i SMARC u osnovi različiti fenomeni, pa samim time zahtijevaju i različito teorijsko objašnjenje.