U radu su definirana i problematizirana područja nasilja nad ženom u obitelji i Glasserove teorije izbora. Ta se dva konstrukta mogu povezati, budući da teorija izbora naglašava pojmove odabrati i izbor koji čine motivaciju za sve što radimo. Pritom drugi iz okoline ne određuju kako će se pojedinac osjećati, jer nije psihički rob ljudi u svojoj okolini, osim ako ne izabere da to bude. Kvalitativno istraživanje provedeno je na dvije sudionice koje su živjele u nasilnom okruženju. Jedna od njih je završila edukaciju iz realitetne terapije koja ju je, između ostalog, potaknula na izlazak iz nasilnog okruženja, a druga je potaknuta raznim drugim faktorima. Obje su navele koliko im je u procesu izlaska iz nasilnog okruženja bila važna podrška i osnaživanje. Podrška služi kao ohrabrenje, poticaj za dalje, pomaže u ponovnom stjecanju samopouzdanja i poticaju da žene pomognu sebi samima. Kroz ciklus nasilja koji se ponavljao više puta (tokom više godinama) prije samog izlaska, također je jasno kako je ženama potrebno osnaživanje. Teorija izbora naglašava kako mentalno zdrav čovjek nastoji otkriti uzrok svojoj nesretnosti i vezano za to, nešto učiniti. Djelovanje po pitanju poteškoća stvara povjerenje u sebe i samopoštovanje. Ignorirajući realnu potrebu izlaska iz nezdravog okruženja, žene su se suočile s raznim simptomima poput umora, glavobolje, tjeskobe, pa čak i živčanog sloma i pomišljanja na samoubojstvo. Simptomi mogu osvijestiti problem nasilnog okruženja i potaknuti na redefiniranje vlastitog svijeta kvalitete. Kroz ovo istraživanje uočeno je kako su se tzv. ubojitim navikama koristile i žene i muškarci te su žene također vršile nasilje prema muškarcima, što nikako ne znači da su odgovorne za počinjeno nasilje prema njima samima ili da se nasilje muškaraca prema ženama umanjuje. Teorija izbora objašnjava kako je gotovo nemoguće prihvatiti nekoga koga želimo promijeniti. Teorija izbora definira osnovne čovjekove potrebe: potrebu za preživljavanjem, potrebu za ljubavlju i pripadanjem, potrebu za moći, potrebu za slobodom i potrebu za zabavom. Živeći u nasilnom okruženju, sudionice istraživanja uz partnera nisu zadovoljile potrebu za ljubavlju i pripadanjem, potrebu za moći, potrebu za slobodom. Jedna od njih uz partnera nije zadovoljila potrebu za zabavom, dok ju je druga zadovoljila kad je s partnerom bila u njihovom zajedničkom društvu. Kroz istraživanje uočena je i potreba izolacije na kraći vremenski period od nekoliko dana, ali i nastupanje većeg nasilnog okruženja prije samog napuštanja nasilnog okruženja. Iskustva druge sudionice čine polazište za spajanjem konstrukata nasilja u obitelji i teorije izbora prilikom čega se ne umanjuju iskustva prve sudionice, ni ostala iskustva druge sudionice istraživanja. Druga sudionica istaknula je izbor rekavši kako je ostanak u nasilnom okruženju i izlazak iz istoga izbor, i da uvijek postoji nešto drugo, tj. da je promišljanjem o svijetu kvalitete koji izabire, bila potaknuta na promjenu i redefiniranje svijeta kvalitete kojim želi krenuti dalje.