Slavenski su narodi naseljavanjem na današnje prostore prihvaćali kršćanstvo, ali su zadržavali stare poganske običaje vezane uz seljačke radove i tijek astronomske godine. S vremenom su se vjerovanja i običaji kristijanizirali, no ne u potpunosti. Običaje su prenosili s koljena na koljeno, pri čemu se na lokalnim razinama nešto izmijenilo, izbacilo ili nadodalo. Običaji i vjerovanja su do danas dio kulture i tradicije svakog naroda. Kako ne bi došlo do zaborava uslijed naglih promjena življenja, terenska istraživanja etnologa brižno prate i zapisuju svaki važan podatak. Ovaj rad je mali doprinos tome, vezan uz jedan dio Bilogore; točnije uz mjesta Jakopovac, Zrinski Topolovac (Turski Breg i Šostaričko Selo), Trnovac Sokolovački te Donji Maslarac. Intervjuima i neposrednim promatranjem unijela sam svježinu u prašnjave ladice sjećanja najstarijih mještana ovoga kraja i od zaborava ukrala njihov nekadašnji način života, običaje i vjerovanja. Život je bio težak. Sve se radilo ručno do pojave nekih poljoprivrednih strojeva. Za velike radove su zvali pomoćnike i pomagali jedni drugima. Pritom je uvijek bilo pjesme i veselja. Iako skroman jelovnik, radovali su se zajedničkom druženju, koje je bilo više izraženo u dugim zimskim večerima. Svaki bi važniji datum u godini ili životnu situaciju iskoristili za zabave i druženje uz igre i ples. Bila bi to mjesta upoznavanja mladih za neke buduće veze i brakove. Kalendarsku godinu su pratili vanjski i kućni poslovi. Simbioza je to protkana običajima. Početkom godine bi čestitari i đurđari najavili novu godinu, proljeće i prve radove u polju, sredinu godine bi karakterizirali zajednički radovi u polju uz ples, igre i priče o narodnim vjerovanjima i iskustvima s mitološkim bićima, a krajem godine su se vraćali u tople domove na pripremu zimnice, odjeće i posteljine za narednu godinu ili događanja u životu pojedinca. On je od rođenja obilježen sredinom u kojoj živi, dječju radost i igranje bi ubrzo zamijenila škola, potom posao kod kuće, traženje životnog partnera, podizanje obitelji pa tako sve do smrti. Iako je bilo teško, svi se slažu da je bilo puno više veselja i u mnogome ljepše nego danas.