| Abstract | The main goal of my doctoral dissertation is to investigate and explain the rationality of diachronic agency. Firstly, I will answer the following questions: - What is a diachronic agency? Diachronic agency is a specific capacity of adult humans to engage into activities that are spread across time. - What kind of activities are those? Prime examples of those activities are plans and resolutions. We all make plans in our lives from benign plans like what to have for lunch tomorrow to more substantial plans like planning to buy a house. We also have resolutions. The most well know resolutions are New Year’s resolutions. Examples of these kind of resolutions are the following: I’m going to stop smoking this year. I’m going to read at least ten books this year. I’m going vegetarian this year. Secondly, I will investigate if there are in fact any rationality norms that should guide this type of action.
Thirdly, I will explore how and under which conditions can agents rationality change their minds. The fact is that agents do change their minds. We break promises, dishonor commitments and abandon our plans. The questions are; are we irrational in doing so and is there a way to rationally change our minds? I will answer these question by arguing my thesis Diachronic agency can be rationally assessed in the way in which synchronic rationality is assessed, which can be seen as a defense of the notion of diachronic rationality. |
| Abstract (croatian) | Cilj ove doktorske radnje jest istražiti pojam dijakronijske racionalnosti. Dijakronijska racionalnost nije pojam prema kojemu imamo neke snažne intuitivne stavove. Pojam dijakronija dolazi od grčke riječi dia što znači „kroz“ i kronos što znači vrijeme. Dijakronija se definira kao odvijanje događaja kroz vrijeme ili odvijanje pojava jednih iza drugih u vremenskom slijedu. Pojam dijakronije se uglavnom koristi u lingvistici za proučavanje jezika kroz njegov povijesni razvoj. Nasuprot tome, sinkronijskim proučavanjem jezika, sagledavamo jezik u ovom trenutku (figurativno govoreći), odnosno ne uzimajući u obzir vremensku dimenziju. No, kakve to veze ima sa racionalnošću? Čini se da kao ljudska bića imamo sposobnost da djelujemo ne samo ovdje i sada, nego smo sposobni djelovati s obzirom na naše odluke koje smo donijeli u prošlost i ideje o tome što ćemo činiti u budućnosti. Kao ljudska bića sposobni smo djelovati u okviru vlastitih planova, osobnih projekata, obaveza, novogodišnjih odluka, čak i obećanja. Ove aktivnosti definiramo kao dijakronijske aktivnosti. Razlog tomu jest što smo kad djelujemo na takav način u nekom smislu „prožeti u vremenu“. Takve su aktivnosti specifične za ljudska bića (barem tako tvrde autori koji argumentiranju u prilog dijakronijske racionalnosti). Životinje, čak i viši primati, mogu iskazivati iznimnu razinu inteligencije, razumijevanja i emocija, no ono što ne mogu jest povezivati svoja prošla djelovanja sa budućim stanjima svijeta na način na koji to mi (ljudi) možemo. Drugim riječima, životinje ne mogu ulaziti u dijakronijske aktivnosti (ne mogu imati plan, obavezu ili drugu vrstu dijakronijske odluke). Kao što možemo formirati planove, obvezati se, donijeti novogodišnju odluku ili dati obećanje, isto tako možemo odustati od planova, ne ispuniti svoje obaveze, te prekršiti obećanje. Nameće se slijedeće pitanje; postoje li neke norme racionalnosti koje vode naše dijakronijsko djelovanje? Odnosno; jesmo li racionalno obvezani držati se svojih planova? Argumentirati ću da doista jesmo racionalno odgovorni za svoja dijakronijska djelovanja. Moja teza jest da je dijakronijsko djelovanje podliježe racionalnoj prosudbi.
Doktorska disertacija sastoji od četiri poglavlja. U prvom poglavlju postavljam okvir u kojemu se nalazi tema moje doktorske disertacije. Taj okvir jest filozofija instrumentalne racionalnosti i filozofija radnje. Zatim uvodim i objašnjavam pojam dijakronijske racionalnosti. Naposljetku nudim pregled područja dijakronijske racionalnosti po dvije osi: povijesni razvoj i suvremena diskusija. U drugom poglavlju predstavljam ono što je, po mojemu sudu, najbolja teorija dijakronijske racionalnosti. U trećem poglavlju istražujem najbolju teoriju racionalnosti koja negira postojanje dijakronijskih normi. Iz ovog dijalektičkog pristupa izranja, četvrto i posljednje, poglavlje doktorske radnje. U njemu direktno branim svoju tezu, te naposljetku nudim uvide u moguća daljnja istraživanja dijakronijske racionalnosti. |
