Abstract | Tijekom više od dva stoljeća izolacije, u vrijeme razdoblja Edo i dinastije Tokugawa, Japan je doživio kulturni, ekonomski i društveni procvat. Tada je nastao srednji sloj pučanstva, nastanjen u gradovima, među čijim pripadnicima su bili popularni japanski drvorezi, odnosno grafički stil poznat pod nazivom ukiyo-e, koji se bavio temama urbane svakodnevice i koji je
svoj procvat doživio između 1680. i 1880. godine. U navedenom razdoblju istaknulo se šest najznačajnijih umjetnika, a to su bili Hanurobu, Utamaro, Kiyonaga, Sharaku, Hokusai i Hiroshige. Prvom polovicom 19. stoljeća Japan je bio suočen s velikim unutarnjim i vanjskim problemima koji su doveli do Revolucije Meiji 1868. godine. Tada je svrgnuta dinastija Tokugawa, a Japan se otvara Zapadu. Uslijedilo je razdoblje razmjene utjecaja i vesternizacije Japana. Devetnaesto stoljeće je u Europi bilo obilježeno procesima koji su zauvijek promijenili čitav svijet. Formirano je građanstvo kao novi društveni sloj, koje je sa sobom donijelo ideje liberalizma i nacionalizma. Odvijala se velika industrijalizacija i urbanizacija, kada je feudalno društvo zamijenjeno kapitalističkim, a uz te procese javlja se i radništvo. Bilo je to vrijeme revolucija, gdje se istaknula Francuska koja je poslužila kao uzor drugim zemljama.Revolucionarne su bile i promjene na francuskoj umjetničkoj sceni. Tijekom druge polovice 19. stoljeća javljaju se stilovi i pokreti koji su se radikalno odvojili od francuske akademije, među kojima treba prije svega istaknuti impresionizam i postimpresionizam. Uslijed razvoja prometa, Europa upoznaje mnoge svjetske kulture, pa tako i njihove umjetničke prakse, čiji utjecaji dolaze u zapadnjačko slikarstvo. Od svih oblika japanske umjetnosti, najveći su utjecaj
na slikarstvo Zapada ostvarili japanski drvorezi, prije svega na grafičke radove europskih umjetnika, ali i na njihove slike. Među francuskim umjetnicima bilo je mnogo onih koji su gajili oduševljenje prema japanskoj umjetnosti, a brojni su stvarali i vlastite kolekcije otisaka. Na njihovim radovima najčešće se primjećuje preuzimanje obilježja japanske umjetnosti poput
naglašenih linija, plošnosti, čistih područja boje, asimetrije i dekorativnosti. |