Završni rad naslovljen „Bihevioralni aspekti djelovanja umjetničke grupe Gorgona“ donosi prikaz djelovanja hrvatske umjetničke grupe Gorgona (1959. – 1966.), s naglaskom na aspekte ponašanja u umjetnosti koje su članovi skupine zajednički razvijali. U cilju primjene pojma„ponašanje u umjetnosti“ u analizi djelovanja grupe Gorgona, na početku se pojam tumači na način kako ga je u literaturi definiraoteoretičar Miško Šuvaković, kao specifičan oblik ponašanja i međusobnog komuniciranja koji je „materijal“ zajedničkog umjetničkog rada i djelovanja skupine. Poglavlje nadalje obuhvaća pregled slučajeva različitih oblika ponašanjau povijesti umjetnosti, posebice u avangardnoj i neoavangardnojumjetnosti tefluxusu. Potom se formiranje umjetničkog senzibiliteta i duhovnog svjetonazora kojeg su razvijali umjetnici ove grupe, dovodi u kontekstzapadne neoavangardne umjetnosti šezdesetih godina, a u odmaku od dominantne paradigme socijalističkog realizma u Hrvatskoj u to vrijeme. U drugom dijelu rada naglasak je postavljen na opisu različitih oblikadjelovanja skupine. Uz izložbe koje su članovi grupe organizirali u “Studiju G“, te uz ključne značajke antičasopisa „Gorgona“ kojeg su izdavali,u kontekstu teme rada poseban fokus je dan naopis različitih oblika umjetničkog komuniciranja, kao važnog pokazatelja bihevioralnih aspekata grupe. Posebice je istaknuto neformalno djelovanje skupine, nepostojanje manifesta i programa, te odmak od tradicionalnih medija i umjetničkih zadatosti toga doba, sve uz posebnost „gorgonskog duha“ kojeg su razvili iz svojih zajedničkih druženja. Pojam umjetnost ponašanja se na kraju rada primjenjuje u analizidva odabrana primjera kolektivno realiziranih djela,,,Misli za mjesec“ te ,,Adoracija“, na osnovu kojih se u zaključku ukazujena važnost uključivanja bihevioralnih aspekata u razumijevanju umjetnosti ove skupine.