U ovome završnome radu bavit ćemo se povijesno-umjetničkim kontekstom utvrđenih feudalnih rezidencija u području Pokuplja u vremenskom rasponu od 15. do 16. stoljeća. Posebno ćemo se osvrnuti na utvrde u Ribniku, Dubovcu, Ozlju i Novigradu na Dobri. Pokuplje je naziv za područje smješteno uz rijeku Kupu, u ovome kontekstu smješteno u sjeverozapadnom dijelu Karlovačke županije, a predstavljalo je središte političkih i vojnih događanja u tom razdoblju. Utvrđene su rezidencije imale ključnu ulogu u obrani ovog područja, posebno kada govorimo o prijetnjama osmanskih razaranja. Utvrde obrambene namjene štitile su stanovništvo i teritorijalni integritet tog područja. Karlovac, utemeljen 1579. godine, postao je središte vojne i upravne vlasti te je ubrzo zadobio strateški značaj u obrani Hrvatske, ali i sprječavanju osmanskih prodora prema Kranjskoj i drugim austrijskim zemljama. U ovom će radu naglasak biti na primjerima utvrđenih feudalnih rezidencija koje su svoj najveći značaj bilježile prije izgradnje karlovačke utvrde. Dubovac, smješten na brdu sjeverozapadno od Karlovca, imao je važnu obrambenu ulogu u zaustavljanju prodora Osmanlija dolinama rijeka Kupe i Korane. Novigrad na Dobri nalazi se sjeverozapadno od Dubovca uz rijeku Dobru. Ribnik je u Hrvatskoj rijedak primjer dobro očuvane utvrde tipa wasserburg u Hrvatskoj, bez pretjeranih restauratorskih intervencija. Ozalj je smješten na brežuljku iznad rijeke Kupe, a bio je središte jednog od najvećih feudalnih posjeda na području Pokuplja. Utvrđene feudalne rezidencije također su imale značajan utjecaj na kulturni i društveni život regije. Gubitkom svoje obrambene važnosti, mnoge utvrde su tijekom 17. i 18. stoljeća adaptirane, sa svrhom podizanja standarda stanovanja i u smislu njihova razvoja kao središta ladanjskih gospodarstava. Nedostatak relevantne povijesno-umjetničke literature za pojedine utvrde predstavljao je značajan izazov pri izradi ovog rada.