U ovom radu su navedeni i analizirani čimbenici koji su doprinijeli umjetničkom statusu Rosalbe Carriere, nezavisne venecijanske umjetnice osamnaestog stoljeća. Temelj razumijevanja neuobičajenog Rosalbinog statusa leži u njezinom životopisu: od odsustva oca do angažiranosti majke oko njezina obrazovanja i širenja poznanstava. Osim isticanja najbitnijih prijatelja i poznanika, koji nisu samo dogovarali narudžbe već su pomagali Rosalbi da bude primljena u prestižne europske akademije, bitno je istaknuti povijesni i kulturni kontekst koji je omogućio da se uzdigne u elitne krugove umjetnosti. Venecija je u osamnaestom stoljeću ekonomsko-politički bila u dekadenciji, ali kulturno, iako je bilo sve više stranih umjetnika u laguni, je cvjetala. Pritom se Rosalba koristila tada dvjema slabo zastupljenim tehnikama u talijanskoj umjetnosti: minijaturnim slikarstvom i pastelom. Zahvaljujući tome nije imala puno konkurencije i nije predstavljala prijetnju najvažnijim venecijanskim umjetnicima pripovjednog slikarstva. Naglasak u ovom radu stavljen je na međunarodne naručitelje i putovanja. Od poznanika, posrednika do vladara - Rosalba je obuhvatila cijelu lepezu klijentele koja se nije sastojala samo od naručitelja nego i prijatelja. Valja istaknuti dva detalja: okupljanje u njezinoj kući na Canal Grande i okupljanje u Crozatovom hôtelu u Parizu. Iako se takvi detalji mogu lako previdjeti, oni najbolje opisuju kulturni život osamnaestog stoljeća i kako su se poznanstava gradila. Rad završava analizom spomenutih čimbenika: političkih, kulturnih, socijalnih i privatnih