U radu se nastoji prikazati lijepo u poeziji engleskog romantizma u trima analiziranim instancama – tematsko-motivskim cjelinama: priroda, pjesnik, poezija. S obzirom na to da se bavimo estetičkim i književnoteorijskim aspektom u poeziji engleskih romantičara i to prvenstveno: Williamom Wordsworthom, Samuelom Taylorom Coleridgeom, Georgeom Gordonom Byronom, Perceyem Byssheem Shelleyem te Johnom Keatsom rad smo raščlanili na tri poglavlja koji predstavljaju aspekte na složenu temu i međusobno se nadopunjuju. Prvi dio razmatra pojam lijepoga i pojam estetike kao znanstvene discipline u povijesti umjetnosti, filozofiji – napose u Kanta i Hegela, te u književnoteorijskim raspravama engleskih romantičara o biti i ulozi poezije, pjesnika i pjesničkog jezika. Drugo poglavlje sažeto predstavlja romantizam kao epohu u umjetnosti, te engleski romantizam kao njezin ogranak, a u nastavku se posvećuje pažnja na život i djelo engleskih romantičarskih pjesnika. Treći dio lingvo-stilistički razmatra tematsko - motivsku preokupaciju, dok se u četvrtom dijelu ili zaključku, sintetiziraju svi aspekti i zaključuje se o prirodi poezije engleskog romantizma te se je pokušava estetski prosuditi prema principima Kantovih momenata estetskih sudova ukusa.