| Abstract | Kao determinator, „jedan“ često djeluje kao označitelj neodređenosti, služeći kao način razlikovanja jedinke iz skupine, sličan načinu na koji se koristi neodređeni član u jezicima koji ga posjeduju, poput engleskog. Međutim, za razliku od tih jezika, hrvatski jezik ne koristi članove na isti sustavni način, što ukazuje na njegovu sintetičku prirodu u kojoj su gramatičke funkcije raspoređene kroz fleksiju, red riječi i kontekst. Usporedbom s engleskim i njemačkim jezikom, gdje članovi imaju stabilnu i prepoznatljivu ulogu, dolazimo do spoznaje da hrvatski jezik koristi različite strategije za izražavanje određenosti i neodređenosti, od kojih je „jedan“ samo jedan od elemenata. Hrvatski jezik, kao sintetički jezik, često prenosi ove informacije putem fleksije i konteksta, dok u analitičkim jezicima članovi preuzimaju ovu ulogu.
Zaključno, „jedan“ u hrvatskom jeziku ima specifičnu funkciju koja u određenim kontekstima može podsjećati na upotrebu članova u drugim jezicima, no on nije punopravni član u klasičnom smislu. Njegova upotreba uvelike ovisi o kontekstu i potrebi za naglašavanjem pojedinačnosti ili neodređenosti, ali ostaje duboko integriran u sintaktičke i semantičke strukture hrvatskog jezika. Ovo istraživanje naglašava važnost razumijevanja uloge pojedinih jezičnih elemenata u okviru šireg jezičnog sustava, te potiče na daljnje promišljanje o njihovom mjestu u gramatici hrvatskog jezika. |
| Abstract (english) | As a determiner, "one" often functions as a marker of indefiniteness, serving as a way of distinguishing an individual from a group, similar to the way the indefinite article is used in languages that possess it, such as English. However, unlike those languages, the Croatian language does not use articles in the same systematic way, which points to its synthetic nature in which grammatical functions are distributed through inflection, word order and context. By comparing it with English and German, where members have a stable and recognizable role, we come to the realization that the Croatian language uses different strategies to express definiteness and indeterminacy, of which "one" is only one of the elements. The Croatian language, as a synthetic language, often conveys this information through inflection and context, while in analytical languages members take on this role.
In conclusion, "one" in the Croatian language has a specific function, which in certain contexts may resemble the use of articles in other languages, but it is not a full-fledged article in the classical sense. Its use largely depends on the context and the need to emphasize individuality or indeterminacy, but it remains deeply integrated into the syntactic and semantic structures of the Croatian language. This research emphasizes the importance of understanding the role of individual language elements within the wider language system, and encourages further reflection on their place in the grammar of the Croatian language. |
