Pred skoro dva desetljeća u istraživanjima je započeta primjena neverbalnih mjera za testiranje teorije uma. Iz jedne od najčešće korištenih neverbalnih paradigmi, zadatka anticipativnog gledanja, proizašao je niz dokaza da dojenčad, djeca i odrasle osobe posjeduju sposobnost spontanog predviđanja radnji osobe na temelju njezinih ciljeva i epistemičkog statusa. Iako su takvi nalazi transformirali teoretski okvir teorije uma, niz nedavnih istraživanja ukazalo je na neuspjeh pri replikaciji rezultata koji sugeriraju postojanje spontane teorije uma u dojenčadi, mlađe djece i odraslih osoba. Navedena spoznaja dovela je u pitanje točnost teorijskih postavki o spontanoj teoriji uma, kao i prikladnost neverbalnih paradigmi korištenih za ispitivanje teorije uma, osobito anticipativnog gledanja. Stoga se, u ovome istraživanju, nastalom u sklopu ManyBabies 2 kolaboracije, pokušalo replicirati nalaz koji ukazuje na prikladnost paradigme anticipativnog gledanja za izazivanje i mjerenje spontane anticipacije radnji prikazanog lika na temelju njegova cilja, što je ispitano tijekom familijarizacije koja prethodi glavnoj eksperimentalnoj manipulaciji. Nadalje, u glavnoj eksperimentalnoj manipulaciji, pokušalo se ispitati iskazuju li odrasle osobe, u paradigmi anticipativnog gledanja, spontanu anticipaciju radnji na temelju najjednostavnijeg oblika epistemičkog statusa - znanja i neznanja. U istraživanju je sudjelovalo 32 ispitanika te su praćeni njihovi pokreti očiju pomoću eye-trackera tijekom promatranja videozapisa u kojemu je prikazana interakcija dva animirana lika. Rezultati istraživanja potvrdili su nalaz da je paradigma anticipativnog gledanja prikladna za izazivanje anticipacije radnji na temelju cilja. Naspram tome, nije potvrđena hipoteza da će odrasle osobe uzeti u obzir epistemički status prikazanog lika prilikom anticipacije njegovih radnji. Ovi rezultati dovode u pitanje prikladnost paradigme anticipativnog gledanja za ispitivanje spontane anticipacije radnji na temelju epistemičkog statusa, međutim zbog male veličine uzorka ispitanika ograničena je mogućnost donošenja zaključaka. Stoga, za potpunije razumijevanje prikladnosti paradigme anticipativnog gledanja nužno je uzeti u obzir nalaze dobivene cjelokupnim ManyBabies 2 istraživanjem. Također, buduća istraživanja trebala bi se u većoj mjeri usredotočiti na ispitivanje psihometrijskih karakteristika neverbalnih mjera teorije uma, kao i na rješavanje konceptualnih problema povezanih s isključivanjem ispitanika iz analize na temelju izvedbe u pokušaju familijarizacije.