Rad propituje aplikabilnost i fleksibilnost koncepta prekarnosti kao privlačnog označitelja kojim se opisuju posljedice restrukturiranja rada i radnih navika pod diktatom neoliberalnih vrijednosti. Oslanjajući se na praktičan primjer specifične djelatnosti čiji radni ritam ovisi o vremenskim ne/prilikama i trajanju dana te dostatnom broju sklopljenih ugovora, intencija je identificirati pritiske i iskustva koji dovode do prekarne egzistencije, odnosno do svakodnevne radne i financijske neizvjesnosti, nesigurnosti i preživljavanja.U uvjetima intenzivirane globalne kompetitivnosti čitavo radno-aktivno stanovništvo biva podvrgnuto pritiscima prilagodbe tržištu. Kratkoročni i nestabilni ugovorni modeli postali su tipična pojavnost postindustrijskog društva usluga, a poimanje vremena kao resursa poprimilo je drugačiju dimenziju. Hegemonija satnog vremena slomila se uslijed 24/7 otvorenosti globalnog tržišta te imperativa permanentnog stanja pripravnosti, uključenosti i prilagodljivosti. U aktualnoj društvenoj zbilji, analiza mikro-slučaja postaje vodilja i orijentir u pokušaju razumijevanja kompleksnih promjena radne i temporalne logike, propitujući kontradikcije i implikacije suvremenih trendova, kao i taktike suočavanja s istima.Od komparativne analize primjene mehanizama fleksibilnosti u poduzećima do delikatnog razlaganja konstitucije specifične radne svakodnevice, interferencija kulturalno-povijesne i socio-ekonomske makro-perspektive te fenomenološki uvid u specifičnu mikro-zbilju ukazuju na različite tendencije menadžmenta vremena i kvantifikacije vremena, otvarajući problematiku zamke prekarnosti, odnosno ekonomske ne/sigurnosti. Povezanost novčane i temporalne dimenzije u svakodnevnom življenju i preživljavanju postaje rizična igra i/ili praksa koja preispituje pojam financijske slobode.