Pokušala sam provesti kritičku analizu hrvatske inačice Cosmopolitana. U analizi je naglasak na njegov mitološki i estetski razvoj gdje krećem od pretpostavka kako je u svojim počecima hrvatski Cosmopolitan još uvijek bio pod utjecajem američkog, prvog u svijetu. Nadalje, moja teza je kako se Cosmopolitan mijenjao relativno sporo, ali značajno. Pod time smatram kako su se teme i članci mijenjali s obzirom na zahtjeve određenog razdoblja. Jedan dio završnog rada posvećen je pogledu na časopis kroz feminističku perspektivu te smatram kako je Cosmopolitan odličan primjer proizvoda kulturne industrije koji kroz svoje mitove i estetsku formu, vođen ideologijom stvara identitete po svojem obrascu gdje se i same feministkinje mogu naći zatečene u raspoznavanju ide li časopis u njihovu korist ili upravo suprotno, a samim time i relevantnim predmetom proučavanja iz kulturološke perspektive. Istraživanje sam vršila osobno u Nacionalnoj i Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu na pohranjenim primjercima Cosmopolitana. Rezultati su pokazali kako je moja teza da se časopis mijenjao relativno sporo, ali značajno pokazala točnom. Vidljiv je pomak kod rubrike Moda i ljepota koja je iz godine u godinu dobivala sve više prostora. No, što se tiče rubrike Karijera ne nailazimo na isti rezultat. Rubrika je od početka ne izvršava svoju zadaću u punom smislu, već sadrži gotovo neprikladne članke vezane uz tu temu. Ta rubrika je važna zbog svoje poveznice s ženskom emancipacijom. Kako bilo, Cosmopolitan ima i svojih pozitivnih aspekta i upravo ti aspekti gotovo nadjačavaju nedostatke i na taj način uspijeva doprijeti do žena na neviđenoj razini. Časopis svojom neoriginalnošću potvrđuje pojam amerikanizacije i na taj način dokazuje koliko je kulturološka kolonizacija jaka i kako s lakoćom prenosi društvene trendove razvijenih zemalja na manje razvijene. Časopis ima između ostalog ima ideološku funkciju te je primjer kulturološkog mita o kojem govori Roland Barthes.