Rad je strukturiran tako da prati komunikacijski lanac Romana Jakobsona, akomunikacijski čin shvaćen je procesom u kojem pošiljatelj šalje poruku primatelju. Segmenti komunikacijskog čina bit će predmetom analize, no u fokusu su govori ostvareni putem jezika u javnoj komunikaciji. Rad se temelji na pretpostavci kako, uz mentalne, javne i kulturne reprezentacije, postoje i ideološke reprezentacije. S ciljem analize prijenosa ideoloških reprezentacija u govorima Josipa Broza Tita, rad započinjemo definiranjem jezika kao ljudske i nenagonske metode prijenosa misli, osjećaja i težnji posredstvom simbola. Mogućnost oblikovanja jezikom očituje se u izgradnji identiteta pojedinca. Pojedinac se socijalizira posredstvom jezika, a on je pod stalnim utjecajima kulture i društva. Kulturu možemo definirati kao široko rasprostranjene mentalne i javne reprezentacije. Teun A. van Dijk ideologiju definira kao osnovu društvenih predodžbi koju dijele pripadnici neke skupine.Ona je određena korelacijom između jezika i društva, između posebnih lingvističkih i socijalnih pojava, odnosno kontekstualnih modela. Oni pokazuju način na koji sudionici komunikacijskoga događaja vide, tumače i mentalno predočavaju svojstva društvene situacije koje su za njih relevantne. Veliku ulogu u prijenosu ideoloških reprezentacija putem jezika ima i jezična politika definirana kao skup mjera i odnosa koji reguliraju različita pitanja. Upravo je to razlog zbog kojeg su akademski, politički i medijski tekstovi govoreni ili pisani oni u kojima se ponajbolje očituju društvene, političke i ideološke tendencije vladajuće skupine. Odabrana su tri govora Josipa Broza Tita iz 50-ih, 60-ih i 70-ih godina dvadesetoga stoljeća. Tada je na vlasti bila Komunistička partija Jugoslavije na čelu s Titom. Njihova politika temeljila se na ideologiji titoizma vrsti socijalizma karakterističnoga za vladavinu Josipa Broza Tita i KPJ-a. Govori su tematski i sadržajno različiti, a pokrivaju ključne preokupacije titoističke ideologije bratstvo i jedinstvo, ekonomski sustav baziran naradničkom samoupravljanju i rast nacionalističkih ideja. Predmet istraživanja su i pokušaji normiranja jezika, odnosno stvaranja zajedničkog koda hrvatskosrpskoga ili srpskohrvatskoga jezika. Ta problematika mjesto je brojnih političkih i lingvističkih prijepora. Bitna su dva jezičnopovijesna događaja: potpisivanje Novosadskog dogovora te donošenje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika. U širenju ideoloških reprezentacija Titov kult ličnosti imao veliku ulogu pa je to razlog opisa njegova značaja u kontekstu prijenosa titoističkih reprezentacija.