U Hrvatskoj programi informacijskog opismenjavanja nisu formalno prisutni u obrazovnom sustavu što nam svjedoči o nedovoljno razvijenoj svijesti o njihovoj važnosti. Na hrvatskim fakultetima rijetki su formalni programi informacijskog opismenjivanja te se ovim radom želi ukazati iznimnu važnost podizanja razine svijesti o važnosti uključivanja koncepta informacijske pismenosti na visokoškolske institucije i provođenja programa informacijske pismenosti. Uzroke tomu možemo pronaći u needuciranom i nedovoljno motiviranom knjižničnom osoblju, problemima financijske prirode te zastarjeloj opremi ali i svijesti svih sudionika obrazovnog procesa. Uz to ubrzanim gopodarskim i tehnološkim razvojem promijenio se i način stjecanja znanja. Stoga je došlo i do velikih promjena u načinu učenja na visokoškolskoj razini. Zbog toga je iznimno važno s informacijskim opismenjavanjem započeti što ranije, pa i već na samom početku formalnog obrazovanja. Stoga je ključno promicati svijest o važnosti provođenja i kreiranja programa informacijskoga opismenjavanja na visokoškolskoj razini, što je ujedno bio i jedan je glavnih motiva pisanja ovoga rada.