Emocionalna inteligencija definira se kao sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i praćenja svojih i tuđih emocija, te korištenje tog znanja u razmišljanju i ponašanju (Mayer i Salovey, 1997). Ono što je neizbježno primijetiti prilikom upoznavanja s tim konstruktom je važnost koju ima u razvoju svake osobe. Stoga se u posljednje vrijeme javlja svjesnost o potrebi poticanja razvoja emocionalne inteligencije još od najranijeg životnog razdoblja. U ovom istraživanju ispitivalo se kako se emocionalna inteligencija mijenja s dobi, te je osnovni cilj bio ustanoviti razvoj emocionalne inteligencije u funkciji dobi. Kao mjere emocionalne inteligencije korišteni su testovi koji ispituju sposobnosti iz modela emocionalne inteligencije, u ovom slučaju, emocionalnu facilitaciju mišljenja, razumijevanje emocija i rječnika emocija. Korišten je i upitnik o socijalnim vještinama i općim podacima ispitanika da bi se ispitali mogući efekti emocionalne inteligencije na akademski uspjeh. U ispitivanju je sudjelovalo ukupno 509 ispitanika, od kojih 287 učenika osnovne i 222 učenika srednjih škola. Rezultati su pokazali da postoje statistički značajni efekti spola i dobi kod dvije korištene mjere emocionalne inteligencije rječnika emocija i razumijevanja emocija. Efekt na razini facilitacija mišljenja nije značajan. Krivulja rasta emocionalne inteligencije je različita s obzirom na mjeru emocionalne inteligencije koja je korištena. Efekt pokazuje proporcionalan odnos dobi i rječnika emocija, te potvrđuje hipotezu da je emocionalna inteligencija dio kristalizirane inteligencije. Efekti dobi nisu proporcionalni s rezultatima na testu razumijevanje emocija i emocionalna facilitacija mišljenja. Hijerarhijskom regresijskom analizom ustanovljeno je da emocionalna inteligencija ima udio u objašnjavanju kriterija akademskog uspjeha s obzirom da, uz dob, spol, stručnu spremu roditelja i socijalne vještine dodatno objašnjava varijancu akademskog uspjeha, te je taj doprinos značajan.