| Abstract | Nasilje nad ženama u obitelji nije nova pojava, događa se od kada postoji čovječanstvo. Još u prošlim vremenima žene su bile izložene raznim oblicima zlostavljanja iz razloga što se položaj žena smatrao nižim u odnosu na muškarce. „Deklaracija UN-a o eliminaciji nasilja protiv žena iz 1993.godine definira nasilje nad ženama kao bilo kakav čin nasilja koje se temelji na rodu i spolu, a koji kao posljedicu ima ili je vjerojatno da će imati, fizičku, seksualnu ili psihološku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu.“ (Bego i sur., 2007). Zlostavljanje dijelimo na nekoliko vrsta: psihičko/emocionalno, fizičko, ekonomsko, seksualno, no vrlo često se događaju i kombinacije više vrsta. Svaka od tih vrsta ostavlja teške posljedice na psihičko i fizičko zdravlje žrtve, od niskog samopouzdanja, agresije, depresije do ovisnosti o raznim opijati i suicidalnosti. U ovom radu govorit će se u nasilju nad ženama u obitelji, sredini u kojoj bi se žena trebala osjećati najsigurnije. Suprotno mnogim uvjerenjima, upravo je dom, najopasnije mjesto za ženu. Provedeno je istraživanje na uzorku od 5 štićenica doma za žene i djecu Sv. Ana u Rijeci. Metoda koja se koristila u istraživanju bila je kvalitativna metoda intervjua, a cilj istraživanja te općenito cijelog ovog rada je prikazati nasilje nad ženama u obitelji kao sve veći i ozbiljnijem problemu današnjice, s naglaskom na perspektivu žena koje su se borile s tim problemom, načine na koji su se svakodnevno s time nosile, kakve je posljedice nasilje partnera ostavilo na njih, s kojim problemima se danas susreću te kako zamišljaju svoju budućnost bez nasilnog partnera. |
| Abstract (english) | Violence against women in family is not a new phenomenon, exsist since there is humanity. Even in the past, women has been exposed to various forms of abuse because of the fact that the position of the women was lower in comparison to the men. “The UN Declaration on the Elimination of Violence against women from 1993 defines violence against women as any act of gender-based violence that has, or it likely to have, physical, sexual or psychological harm or suffering of women, including threat to such act, forcible or arbitrary deprivation of liberty, whether in public or private life.” (Bego i sur., 2007). Abuse is divided in several types: psychic/emotional, physical, economic, sexual, but often, combinations of multiple types occur. Each of these types leaves serious consequences to the psychological and physical health of the victim, from low self-esteem, aggression, depression to dependence on various opiates and suicides. This work will be about violence against women in family, the ambience where the woman should feel the safest. Contrary to many beliefs, home is the most dangerous place for woman. A research was conducted on a sample of 5 women, residents of the institution for women and children victims of domestic violence Sv. Ana in Rijeka. The method used in research was a qualitative interview method, and the aim of this research and generally this work is to show violence against women in the family as an increasingly serious and problematic issue, focusing on the perspective of women who have been struggling with this problem, the ways they were dealing with abuse, what are the consequences, with what problems are encountered today and how they imagine their future without a violent partner. |
