Film je medij koji dopire do svih društvenih slojeva. Vrsta je to umjetnosti koja kategorički formira obrasce ponašanja, razmišljanja i kulturnih vrijednosti. Upravo iz tih razloga film možemo promatrati i kao masovni medij, te tako zaključiti da film i društvo povezuju neraskidive spone. Ništa drugačije nije ni u domeni hrvatskog filma, koji sam kroz rad promatrala u kontekstu filmova nastalih u hrvatskoj produkciji za vrijeme Jugoslavije, kao i nakon njezina raspada. Jednako tako, hrvatski je film prepoznao društvenu ulogu obitelji kao zahvalnu i konzumentima blisku tematiku. Posebice se tu ističe zagrebačka obitelj, koja i jest tema ovog diplomskog rada. Zagreb, kao glavni grad svakako možemo promatrati i kao svojevrstan simbol cijele države, te tako uzeti za pretpostavku činjenicu da se kulturnosocio-ekonomske promjene provedene u njemu, često očituju i na nacionalnoj razini. Koliko se Zagreb kroz protekla desetljeća zaista promijenio, te u kojoj je mjeri film popratio te promjene, pokušala sam rastumačiti kroz analizu četiri hrvatska filma. Naposljetku, zaključila sam kako film u stanovitoj mjeri zaista dosljedno i realno prati društvene promjene, te kao takav najavljuje dolazak moderne milenijske generacije na mjesto nekadašnje građanske društvene klase.