Problem vrijednosti u ovom se radu razmatra kroz različite oblike, načine i moduse povijesnog vrednovanja na polju vizualne umjetnosti, s pretpostavkom da su svi tipovi preferencija prema određenome umjetničkom djelu ili djelima, u odnosu na druga u srodnoj skupini, specifični postupci vrednovanja. Najčešći među njima su procjenjivanje umjetnine, atribucija, institucionalizacija, određivanje prioriteta u izložbenoj djelatnosti, zaštiti, otkupu ili restauraciji. Kao takvi praktičan su odraz sustava označavanja i stvaranja hijerarhija te su odraz normativno definiranih dispozicija ili vrijednosno relativiziranih koncepata. Kroz povijesni pregled kulturnih paradigmi, posebno onih što su jasno razlučive na povijesnoumjetničkoj matrici velikih stilskih razdoblja, ekstrahiraju se njima svojstvena obilježja vrijednosti. Formalne značajke umjetničkih djela, pokazuje se, najbolje svjedoče ishodišta preferencija ili institucionalizirane kriterije naručitelja, a potom i suprotstavljene im vrijednosne kriterije umjetnika ili kritičara – posrednika od kasnog XVIII. st. nadalje. S periodom ranog romantizma markirana je granica između tradicionalnih i modernih obrazaca vrednovanja, odnosno artikulirana je ideja vrijednosnog pluralizma usko povezana s promjenom shvaćanja prirode vizualnog medija. U zaključku se pokazuje kako su suvremeni konflikti vrednovanja u velikoj mjeri posljedica ireverzibilnog i entropijskog stanja kulture u XXI. stoljeću te da smo upućeni na reviziju, ne toliko do sada prihvaćenih i standardiziranih vrijednosti, koliko poznatih nam sustava vrednovanja i, posljedično tomu, vrijednosnih opisa umjetnosti.