Diplomski rad Tvorba stopljenica u hrvatskom jeziku bavi se u uvodnome teorijskome dijelu tvorbenim odnosno rječogradnim postupcima. Jedan je od tvorbenih načina i stapanje, postupak kojim nastaju stopljenice. One su već duže vremensko razdoblje poznate u različitim svjetskim jezicima. Među prvim stopljenicama javljale su se one u djelima svjetski poznatih književnika, teoretičara i drugih, a praksu su nastanka istih preuzeli i naši autori, a samo jedan od njih je Antun Gustav Matoš. Iako je stapanje u hrvatskome jeziku relativno nova pojava, članci napisani o njima govore u prilog sve češće uporabe istih i to ponajprije u medijskome diskursu. U prilog plodnosti stapanja kao tvorbenoga načina govori i Hrvatski rječnik stopljenica čiji su autori Ivan Marković, Ivana Klindić i Iva Borković uložili ogromne napore i na jedno mjesto okupili stopljenice potvrđene u hrvatskome jeziku. Postojanje takvoga Rječnika i susretanje sa stopljenicama u medijima bilo je poticaj za analizu koja je prikazana u ovome radu. Prvih je tristo stopljenica prema abecednom kriteriju analizirano prema trima kriterijima, prema strukturi, odnosno načinima stapanja, prema kvantiteti stopljenica kojom se podrazumijeva učestalost određenih vrsta riječi te kvantiteti osnovnih riječi koje su ulazile u proces stapanja, a koja podrazumijeva učestalost osnovnih riječi prema vrstama riječi.