| Abstract | Rad donosi prikaz mišljenja o nastavnom procesu kod tradicionalnih didaktičara te predstavnika alternativnih oblika nastave. U promišljanjima teoretičara naglasak se stavlja na pitanje učenika, učitelja, nastavnog sadržaja, prostora nastave te razrednog ozračja. Pitanje poimanja učenika jedno je od glavnih pitanja kada se kreće u organiziranje nastavnog procesa. U ovdje navedenim teorijskim promišljanjima učenika se uglavnom koncipira kao jedinstvenu osobu čiji se individualitet treba njegovati. Takvo poimanje nalazimo i kod didaktičara tradicionalne škole (Komensky, Pestalozzi, Rousseau), a ponajviše je ono u temelju alternativnih oblika (Montessori, Waldorf, Summerhill, Dottrens). Učitelj je od prvotne uloge prenositelja i oblikovanja znanja učenika, autoritetne osobe koja ocjenjuje učenika i njegovo znanje, postepeno prelazio u ulogu organizatora i pratitelja slobodnog napretka učenika. Za učitelja je još Komensky utvrdio da treba biti posebna moralna osoba i primjer za slijediti, dok će Herbart za učitelja reći da mora imati znanost za priopćavanje. U alternativnim oblicima nastave učitelji imaju izazov prihvatiti nove načine rada, primjerice u Montessori školama ili pak Summerhillu, a u Waldorfskoj školi oni se smatraju duhovnim pomagačem razvoja učenika. U svim promišljanjima o nastavi uglavnom se polazilo od nastavnog sadržaja koji je potrebno da učenik usvoji. Pitanje se postavljalo koji je to nastavni sadržaj i tko bi to trebao odrediti. Najcjelovitiji odgovor na pitanje koji je to nastavni sadržaj dao je Komensky uvodeći pojam pansophie, kao enciklopedijski uređenog znanja koji će se učenicima prikazati putem udžbenika. Nešto se veća rasprava vodila oko toga tko bi trebao određivati koji je to nastavni sadržaj, odnosno treba li društvo (država) odrediti sadržaj koji učenici moraju usvojiti ili je na samom učeniku da slijedi svoje interese, određujući tako sadržaj, i razvijajući svoje znanje. U ovom segmentu nalazi se velika razlika između tradicionalne nastave i alternativnih oblika. Dok će tradicionalna nastava nastavni sadržaj smatrati propisanim od strane društva (države), alternativni oblici će zahtijevati slobodu izbora nastavnog sadržaja i njegovu potpunu usmjerenost k interesima djeteta.
Prostoru izvođenja nastave prvi se posvetio Ratke, a kod Komenskog je to išlo u smjeru organiziranja učionice koja će zadovoljiti uvjetima razredno-predmetnog sustava. Veća je pažnja prostoru izvođenja posvećena u alternativnim oblicima koji oblikuju specifične učionice s namjerom da potaknu samoaktivnost učenika, a nerijetko veliku ulogu ima i vanjski prostor školske zgrade (Waldorf). Svi se didaktičari slažu da je za uspješnu provedbu nastavnog procesa bitan odnos uspostavljen na relaciji učenik-učitelj koji će pogodovati stvaranju ugodne socijalne i emocionalne klime. Dok će tradicionalni didaktičari smatrati da tome doprinosi povezanost učenika i učitelja te povezanost obiteljskog doma učenika i učitelja, u alternativnim školama stvaranje pozitivne emocionalne klime pripisuje se slobodi i ravnopravnosti učenika i učitelja.
Iz analize mišljenja tradicionalnih i alternativnih didaktičara proizlazi zaključak kako je njihovo djelovanje utemeljeno na istim idejnim osnovicama dok se razlika javlja u načinu na koji su te ideje ostvarene. |
| Abstract (english) | The paper presents an overview of the teaching process of traditional didacticists and representatives of alternative forms of teaching.In the theoretician's thinking, the emphasis is placed on the question of students, teachers, teaching contents, classroom and atmosphere. The question of student is one of the main questions when it comes to organizing the teaching process. In the theoretical considerations outlined here, the student is generally conceptualized as a unique person whose individuality needs to be nurtured.Such an understanding is also found in traditional school didactics (Komensky, Pestalozzi, Rousseau), and above all it is based on alternative forms (Montessori, Waldorf, Summerhill, Dottrens). The teacher has, from the initial role of the communicator and the formation of the knowledge of the student, gradually become the role of the organizer and companion of the student's free progress. For the teacher, even Komensky has determined that he should be a special moral person and an example to follow, while Herbart for the teacher would say he must have the science of communication. In alternative forms of teaching, teachers are challenged to embrace new ways of working, such as in Montessori schools or Summerhill, and at Waldorf schools they are considered to be the spiritual facilitator of student development. In all reflections on teaching, the main question was about the teaching content that the student needed to adopt. Komensky's most complete answer to the teaching content question was the introduction of the term pansophie, as an encyclopaedically arranged knowledge that will be presented to students through textbooks. There was a bit of debate over who should determine what teaching content is, or whether society (the state) should determine the content that students must adopt, or whether it is up to the student to pursue their interests, determining the content, and developing their knowledge. In this segment, there is a big difference between traditional teaching and alternative forms. While traditional teaching will be regarded as prescribed by society (the state), alternative forms will require the freedom to choose teaching content and its full focus on the interests of the child. Ratke was the first to mention the importance of the well decorated classroom which with Komensky moved towards organizing a classroom that would satisfy the requirements of the class-subject system.Greater attention has been paid to the performance space in alternative forms that form specific classrooms with the intention of stimulating student self-activity, and often the outer space of the school building (Waldorf) also plays a large role. All didacticists agree that for the successful implementation of the teaching process, a student-teacher relationship is essential to create a comfortable social and emotional climate. While traditional didacticists will find that the connection between students and teachers and the family home of students and teachers contributes to this, in alternative schools the creation of a positive emotional climate is attributed to the freedom and equality of students and teachers. The analysis of the opinions of traditional and alternative didacticists leads to the conclusion that their actions are based on the same conceptual bases, while a difference arises in the way these ideas are realized. |
