Kult regensburškog sveca Wolfganga koji je živio i djelovao u 10. stoljeću, proširio se u mnoge zemlje srednje Europe, pa tako i u Hrvatsku, koja predstavlja najjužnije mjesto širenja. Budući da je bio regensburški biskup, najviše crkava i kapela posvećeno mu je na tom području. No, zbog legende koja se pojavila o boravku sveca u Austriji, danas se tamo nalazi mjesto koje je dobilo naziv po njemu te se razvio važan hodočasnički put, koji počinje u kripti sv. Wolfganga u Regensburgu, a završava u crkvi sv. Wolfganga u mjestu Sankt Wolfgang. Kult sveca prepoznat je i u drugim zemljama centralne Europe u kojima je svetac boravio ili su uz njegov boravak i djelovanje vezane brojne legende. Tako je njegov kult živ u Švicarskoj, gdje je Wolfgang bio redovnik u samostanu Einsiedelnu. U Mađarsku je otišao kao misionar, a njegov je utjecaj zatim nastavljen neposredno preko kraljice Gizele, supruge prvog mađarskog kralja Stjepana, kojoj je bio učitelj, a ujedno je i zaslužan za ostvarenje njihova braka. Svetac se kao regensburški biskup odrekao dijela svoje biskupije, kako bi se formirala biskupija u Pragu te tako i u Češkoj postoji aktivno sjećanje na njegov rad. U Sloveniju su kult vjerojatno donijeli teutonci, pripadnici Njemačkog viteškog reda. U Hrvatskoj je u Varaždinskoj županiji zabilježeno najjužnije europsko svetište sv. Wolfganaga (Vuka). Njegov se kult proširio ili utjecajem iz slovenskih prostora ili, pak, djelovanjem obitelji podbana Gjulaya, koji je nakon 1504. godine, odnosno nakom smrti Ivana Korvina, dobio posjede Trakošćana i Klenovnika. Naime, obitelj Gjulay dala je sagraditi kapelu sv. Wolfganga u Vukovoju. Cilj ovog rada je istražiti nastanak i razvoj kulta svetog Wolfganga te način na koji je kult stigao na područje sjeverne Hrvatske, kao i prikazati i analizirati ikonografiju sveca i ikonografske narative koji se temelje na njegovom životopisu i brojnim legendama.