Antika je umjetnost definirala kao sposobnost stvaranja koja je uključivala određeni skup znanja ili vještina. Ta definicija je svojevremeno bila jasna i široka; nije obuhvaćala samo kipare ili arhitekte, već i stolare, krojače, staklare itd. U moderno doba pojam umjetnost sačuvan je, ali je doživio tolike promjene da se danas ne bi mogao opisati antičkom definicijom. Umjetnost danas razvila se u zamršen i fleksibilan pojam koji obuhvaća širok spektar medija - ples, glazbu, vizualne umjetnosti, borilačke vještine i mnoge druge. Zato se pitamo što je umjetnost? Ovaj diplomski rad, pomoću primjera iz likovne umjetnost, upravo istražuje ovo pitanje. Točnije, pokušava pronaći kriterije koji neki objekt čine, odnosno ne čine umjetničkim djelom. Standardni način odgovora na ovo pitanje jest tražiti potrebne i nužne uvjete da nešto bude umjetnost. Umjetnost se može zato okarakterizirati u smislu mimezisa, ekspresije, forme i drugih kvaliteta. Ti kriteriji predstavljeni su u nekoliko teorija, poput mimetičke, reprezentacijske, ekspresivističke, formalističke i one otvorenog pojma. Kroz ove teorije koje istražuju prirodu umjetnosti, vidjet ćemo da je, usprkos njenim povijesnim i društvenim promjenama, opći opis umjetnost ostao usredotočen na ideju maštovite ili tehničke vještine koja proizlazi iz volje za stvaranjem.