Općina Otok smještena je u srcu starohrvatske županije Cetina, a sjedište Općine je u istoimenom mjestu Otok. Govor Otoka opisan je prema građi prikupljenoj na terenu, odnosno, prema snimkama slobodnoga govora stanovnika Otoka. Ispitanici su pripadnici dviju generacijskih grupa, tj. stare i srednje životne dobi. Izrazito složena povijest cetinskoga kraja obilježena je brojnim izmjenama vlasti koje su posljedica različitih jezičnih utjecaja. Govor Otoka usko vežemo uz govore Sinjske krajine s obzirom na to da se Otok, kao zasebna jedinica lokalne samouprave, kasno odcijepio od samoga središta Krajine – Sinja. Mjesni govor Otoka pripada štokavskom narječju, govorima zapadnoga dijalekta – novoštokavskoga ikavskoga dijalekta čije je glavno vokalno obilježje ikavski refleks jata. U ovome radu bit će prikazane relevantne štokavske značajke mjesnoga govora Otoka, a podloga radu su već do sada utvrđene fonološke činjenice samoga mjesnoga govora Otoka, ali i dijalektološke analize govora okolnih mjesta Krajine poput Sinja i Bitelića. Pokušat ćemo povezati sva tri govora kao posebnu skupinu novoštokavskih ikavskih govora cetinskoga (sinjskoga) kraja te prikazati njihova slična, ako ne i ista obilježja. Opis govora Otoka temeljit će se na tri jezične razine: fonologiji, morfologiji i leksikologiji. Na razini fonologije prikazat ćemo kratak pregled vokalizma i konsonantizma. Na morfološkoj razini zastupljena je obrada morfologije imenica i opisi padeža koji su relevantni za govore novoštokavskog ikavskog dijalekta. Na leksičkoj razini opisan je domaći leksik u kojemu su izdvojeni: arhaizmi, novotvorenice te posuđenice: tucrizmi i romanizmi. Oni su posljedica izvanjezičnih razloga, u prvom redu zemljopisnih i kulturnih, a potom i političkih. U zaključku ćemo sumirati značajke govora Otoka te njegov odnos prema ostalim govorima Sinjske krajine.