Mentalni leksikon je skladište riječi jezika koji znamo i koji učimo, a struktura mentalnog leksikona sastoji se od fonološke, morfološke, semantičke i sintaktičke razine. Kod nekih je jezičnih poremećaja, kao što su afazija i disleksija, prekinuta povezanost između navedenih struktura. Afazija je poremećaj u različitim aspektima jezične uporabe kao što su čitanje, pisanje, razumijevanje i sl. Mentalni leksikon se u načelu „obogaćuje“ tijekom života, povećava se njegov opseg, ali se i mijenjaju odnosi među pohranjenim riječima. Kroz rad se želi naglasiti sličnosti i razlike između rječnika i mentalnog leksikona. Mentalni leksikon je mreža riječi koju pojedinac koristi i višedimenzionalan je, dok je rječnik pisan uobičajeno abecednim ili nekim drugim redom i jednodimenzionalan je. Pojam bilingvizma i višejezičnosti aktualan je kako u lingvistici, tako i u obrazovnoj politici jer se poznavanje više jezika smatra prednošću na raznim područjima ljudske djelatnosti. Sa stajališta lingvista, mentalni leksikon bilingvalnog govornika sadrži podatke o riječima obaju jezika koje govornik poznaje. Iako neki znanstvenici smatraju da kod dvojezičnih govornika postoje dva odvojena mentalna leksikona, danas je većina njih mišljenja da je mentalni leksikon bilingvalnoga govornika organiziran tako da postoje dva mentalna leksikona koja su interakciji. Podaci o tome što je mentalni leksikon i kako je strukturiran, prikupljaju se putem različitih istraživanja: istraživanjem mentalnih leksikona osoba koje imaju govorno-jezične poteškoće, bilingvalnih govornika, proučavanjem korištenja jezičnih struktura u ranoj dječjoj dobi i sl. Sadržaj nastavnog plana i programa treba pratiti govorno- jezični razvoj djeteta, a više pažnje treba posvetiti razvijanju poznavanja značenja, a ne samo povećavanju broja riječi sadržanih i zastupljenih u pojedinomu leksikonu (Erdeljac, Willer- Gold, 2009).