Televizija je kao oblik globalnog medijskog fenomena postala gotovo neizbježan aspekt svakodnevnih životnih aktivnosti. Mogućnost gledanja raznolikih televizijskih programa znači brz i lak pristup mnogobrojnim nasilnim sadržajima koji se na televizijskim ekranima pojavljuju na svakodnevnoj razini. Iako se mnoge teorijske perspektive bave analiziranjem koncepta nasilja, najčešće tumačenje vezano je za definiranje nasilja kao upotrebu fizičke sile koja rezultira štetnim posljedicama. Mnoge se teorije dotiču objašnjavanja razloga za emitiranje sadržaja nasilnog karaktera, no istinsko razumijevanje motiva pojavljivanja nasilja na televiziji može se konstruirati samo ako se prepoznaju, promotre i detaljno analiziraju metode funkcioniranja medijske industrije, kao i široki društveni kontekst koji razotkriva kulturalnu, političku i ideološku pozadinu u kojoj se odvijaju ovi složeni procesi. Ukoliko se kvalitetno proučava televizijsko nasilje, neophodno je imati na umu činjenicu da postoje raznovrsni načini njegove recepcije koji ovise o samom gledatelju, odnosno o društvenim, kulturnim, političkim i ekonomskih čimbenicima koji uvelike utječu na razumijevanje pojedinog sadržaja prikazanog na televiziji. Pojavljivanje niza različitih teorija koje su tijekom druge polovice 20. stoljeća pokušavale opisati koncept nasilja i odrediti stvaran opseg njegova djelovanja na pripadnike publike potaknulo je medijske stručnjake na provedbu mnogih znanstvenih istraživanja o televizijskom nasilju. Neke od najznačajnijih studija temelje se na analizama sadržaja na televiziji i utvrđivanju količine prikazivanja nasilnih činova u određenom vremenskom periodu, a posebnu pozornost znanstvenici su posvećivali učestalosti emitiranja nasilja u programima za djecu. U tom istraživačkom duhu, ovaj rad uključuje kratku analizu nasilnih televizijskih sadržaja namijenjenih dječjoj populaciji koja pruža uvid u vrste dječjih programa koji se emitiraju na televiziji, kao i količinu prikazivanja nasilja na vodećim hrvatskim televizijskim postajama.