Prvi dokazi o nastanjenosti područja u okolici današneg grada Križevaca potječu još iz brončanog doba, a sporadično su nađeni i nalazi iz antičkog razdoblja. No tragovi antike možda su posljedica antičke velike ceste koja je vodila od Varaždinskih Toplica, preko Križevaca do Zagreba. Prvi sigurni tragovi naseljenosti javljaju se u srednjem vijeku kad uz spomenutu cestu nastaje augustinski samostan, utvrda i crkva sv. Križa. Nije točno utvrđen položaj utvrde iz 12. stoljeća. Dok neki autori navode da je utvrda ili kaštel povezana s crkvom sv. Križa, drugi ju smještaju na povišen položaj, uz današnju glavnu gradasku ulicu. Uz ove važne građevine nastaje i prvo naselje, koje dugo zadržava oblik uličnog sela, karakterističnog za naselja nastala u srednjem vijeku na sjeveru Hrvatske.Unutar utvrde iz 15. i 16. stoljeća, koja je drvena formira se još jedna ili dvije paralelne ulice. U 17. i 18. stoljeću nastaje niz građevina vojnog i sakralnog karaktera. Građevine vojnog karaktera, od drvene građe, smještene unutar zidina, stradale su u požaru. Građevine sakralnog karaktera nastale nakon požara su očuvane. One nam mogu služiti kao orjentir u određivanju granica grada u razdoblju njihova nastanka. Iz 18. stoljeća sačuvano je i nekoliko građevina utilitarnog karaktera. U urbanističkom smislu pravi prostorni rast Križevci doživljavaju tek u 19. stoljeću, nakon uklanjanja ostataka zidina iz ranijih stoljeća. U 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća širi se i razvija grad, te se formiraju prvi službeni urbanistički planovi. Iako Križevci gube svoju makroregionalnu važnost događa se niz zahvata u urbano tkivo grada, a u 20. i 21. stoljeću obnavljaju se važne građevine. Recentna prošlost Križevaca obilježena je i time da su proglašeni spomenikom kulture, kulturnim dobrom. To je ujedno značilo kontinuiranu skrb konzervatora o njima što je u pozitivnom smislu utjecalo na razvoj kulturne baštine.