Rad donosi prikaz osobitosti ženske književnosti koje se prepoznaju u djelima Marije Dimitrović-Bettere, Lukrecije Bogašinović i Anice Bošković. Prvi dio rada orijentiran je na okolnosti u kojima takva književnost nastaje, stoga se prikazuju općenita obilježja vremena, društva i kulture koja utječu na njihovo književno stvaralaštvo. Povijesne, političke, ekonomske i kulturne prilike Dubrovačke Republike u osamnaestom stoljeću dovode do stvaranja novih društvenih i kulturnih običaja koji navedenim dubrovačkim autoricama omogućuju iskorak na književnu scenu. U daljnjem tekstu iznose se saznanja o dubrovačkoj obitelji, odnosno o položaju žena prije i nakon stupanja u bračnu zajednicu. Tako se točno utvrđuje da žena u osamnaestostoljetnom Dubrovniku nije sudjelovala u javnom životu Republike, već je svoje misli, doživljaje i emocije proživljavala introspektivno, odnosno zadržavala ih je za vlastiti „unutarnji“ svijet. Takve spoznaje pokazale su se vrlo važnima za razumijevanje djela dubrovačkih pjesnikinja. U nastavku rada objašnjavaju se promjene koje su dovele do toga da se žene vrlo polako počinju oslobađati normi tradicionalnog i konzervativnog dubrovačkog društva. Takve promjene nisu bile radikalne, ali su svakako omogućile osamostaljivanje ženskog književnog stvaralaštva i pojavu prvih žena-autorica. U poglavlju Žena-autorica u osamnaestom stoljeću detaljnije se ističu biografski podaci iz života Marije Dimitrović-Bettere, Lukrecije Bogašinović i Anice Bošković koji pomažu razumjeti kako su te pjesnikinje kroz svoja djela progovarale o svojim stavovima, doživljajima i osjećajima. U drugom dijelu rada fokus se pomiče na analizu djela dubrovačkih autorica iz kojih se iščitava kako se svjetonazor navedenih pjesnikinja spaja s duhom vremena i društva u kojem su živjele i stasale kao autorice. Zapažanje mnogobrojnih podudarnosti u njihovim tekstovima omogućuje potvrdu teze da Marija Dimitrović-Bettera, Lukrecija Bogašinović i Anica Bošković u Dubrovniku utemeljuju „žensku“ poetiku koja se smatra jedinstvenom te se kao takva treba diferencirati od drugih hrvatskih autora osamnaestog stoljeća. Takva jedinstvena stvaralačka koncepcija poslužit će kao primjer i uzor mnogobrojnim kasnijim hrvatskim književnicama.