Abstract | Čehoslovačka, dugogodišnja članica Sovjetskog Saveza, provodila je represiju, cenzuru, centralizirano gospodarstvo te su izostajale građanske slobode. Stanje u državi uvelike je ovisilo o vodstvu Komunističke partije Čehoslovačke. Šezdesetih godina 20. stoljeća, dolaskom Aleksandra Dubčeka na čelo Komunističke Partije Čehoslovačke, vizionara liberalnije politike, “socijalizma s ljudskim licem”, došlo je do želje za promjenom. Praško proljeće bilo je pokušaj reforme komunističkog sustava, ali ga je Sovjetski Savez protumačio kao prijetnju i pokušaj odmicanja od centralizirane vlasti i zato je 1968. Varšavski pakt nasilno intervenirao i ugušio pokušaj demokratizacije društva. Daljnji Otpor u društvu bio je vidljiv kroz djelovanje intelektualaca, poput Václava Havela, istaknutog disidenta, koji je u djelu “Moć nemoćnih” deset godina nakon gušenja Praškog proljeća kritizirao represivni sustav, koji društvo tjera da živi u laži. U svom djelu, nije se suzdržavao otvoreno pozvati čitatelja da se bori za svoju slobodu i istinu. Zbog toga je nekoliko puta završio u zatvoru. Ipak, njegovo djelo probudio je želju za promjenom te je do ponovne promjene ozračja u Čehoslovačkoj došlo krajem osamdesetih godina, kada je izbila Baršunasta revolucija. Studenti i umjetnici 17. studenoga 1989. započeli su mirni skup povodom pedesete obljetnice smrti Jana Opletala, žrtve nacističke okupacije. Skup je zbog policijskog nasilja prerastao u revolucionarni prosvjed koji je ujedinio čitavo stanovništvo, a glavna karakteristika prosvjeda bila je mirna demonstracija. Kao ključna figura istaknuo se Václav Havel, jedan od organizatora Građanskog foruma, organizacije koja je od koordiniranja prosvjeda prerasla u buduću vladu. Ujedinjena javnost mirnim pritiskom natjerala je vladajuće komuniste da odstupe s vlasti, a 29. prosinca 1989. Baršunasta revolucija postigla je svoj cilj. Komunizam je ukinut, a Václav Havel proglašen je novim predsjednikom Republike. Nenasilna borba omogućila je dugo željenu demokraciju i slobodu naroda. |