Audiodeskripcija je poseban oblik unutarjezičnoga prevođenja kojim se vizualni dio poruke audiovizualnoga sadržaja prenosi u odgovarajuću auditivnu informaciju s ciljem njezine dostupnosti osobama oštećena vida. Nakon uvodnih napomena o dostupnosti medijskih sadržaja kojima se informacija prenosi (i) vizualnim kanalom, donosi se pregled temeljnih obilježja audiodeskripcije i načina na koji se njome auditivnim kanalom posreduju emocije pretvorene u znakove drugoga semiotičkog sustava. Audiovizualni tekst koji je polazište za provedenu analizu je igrani film Murina, čiji je sadržaj izvorom za jezične izraze različitih emocija. U filmu se izdvajaju sekvence koje sadrže elemente emocionalno obojene komunikacije izražene neverbalnim ponašanjem, a među njima one u kojima je zastupljena audiodeskripcija. Polazeći od toga da se neverbalnom komunikacijom može izraziti cijeli niz emocija te da se neke emocije mogu povezati s određenim kinezičkim ponašanjem, njegov se verbalni izraz dovodi u vezu s načinom na koji se određena emocija obilježava te se time kompenzira višemodalnost izvornoga igranog filma. Analizom se verbalnih izraza emocionalnih stanja i reakcija želi utvrditi koja se jezična sredstva u tekstu audiodeskripcije koriste za predočavanje emocija likova u filmu. Zaključno se navode zastupljene strategije i tehnike u opisu neverbalnoga ponašanja kao izraza pojedinih emocija.