Donošenje suda o umjetnosti problematičan je pothvat te je u suvremenim raspravama o vrijednosti umjetnosti za donošenje ispravno opravdanog suda o umjetničkom djelu potrebno mnogo više od površnog shvaćanja ugode. Cilj ovoga rada jest dati pregled nekih od vrlina koje mogu biti relevantne za evaluaciju umjetničkih djela te pokazati na koji način smatram da one mogu biti primjenjive na nemoralnu umjetnost. Važno je uočiti razliku između motivacije za pristup umjetničkom djelu i motivacije za vrlo prosuđivanje umjetnosti. Prosuđivanje umjetnosti složen je koncept koji se sastoji od perceptivnog, kognitivnog i relacijskog zahvaćanja značajki umjetničkih djela. Vrline u prosudbi umjetnosti trebale bi pomoći konzumentima umjetnosti u njihovoj procjeni i donošenju dobro utemeljenih sudova o umjetnosti, a posebno o nemoralnoj umjetnosti, koja je specifična po tome što od svoje publike traži nemoralne odgovore i privremeno opravdavanje nemorala. Zbog mogućeg sukoba moralnih vrlina i vrlina prosudbe umjetnosti, potrebno je unaprijediti vlastito razumijevanje i ostvariti dinamičan sustav moralnih vjerovanja, koji mogu dopustiti privremeno internaliziranje nemorala iz nemoralnog umjetničkog djela s ciljem unaprjeđenja spoznaje.