Rad se bavi opisnim ocjenjivanjem u osnovnim školama, a sastoji od teorijskog i empirijskog dijela jer se provelo istraživanje kako bi se ono povezalo sa teorijom o opisnom ocjenjivanju. U teorijskom se dijelu, na početku, iznose i objašnjavaju općenite informacije o ocjenjivanju učeničkih postignuća. Taj se dio sastoji od informacija ocjenjivanju, modelima ocjenjivanja, ocjenama i njihovim funkcijama. U nastavku se objašnjava povijesni razvoj ocjenjivanja nakon čega se navode detaljnije informacije o opisnom ocjenjivanju i opisnim ocjenama, pripremi za opisno ocjenjivanje, prednostima i nedostacima opisnog ocjenjivanja te učinkovitoj i neučinkovitoj povratnoj informaciji uopće. U skladu s teorijom, u jednoj je riječkoj osnovnoj školi provedeno istraživanje čiji je cilj bio ispitati i usporediti stavove nastavnika i predmetnih nastavnika osnovne škole o opisnom ocjenjivanju te dobiti uvid u načine na koje oni opisno ocjenjuju učenike. Kako bi se taj cilj ostvario, provedeno je anketiranje na uzorku od 29 učitelja i nastavnika te su, isto tako, analizirani imenici od prvog do osmog razreda (po jedno odjeljenje iz svakog razreda). U imenicima su analizirane bilješke vođene u rubrikama za bilješke iz hrvatskog jezika, matematike, likovne i glazbene kulture. Rezultati analize pedagoške dokumentacije su pokazali da postoje razlike između bilješki ovisno o predmetu o kojem je riječ, ali su dokazane i razlike između bilješki koje u rubriku zapisuju učitelji i nastavnici. Rezultati anketnog upitnika su ukazali na iznimnu važnost zastupljenosti opisnih povratnih informacija u ocjenjivanju učenika osnovne škole, kao i na svjesnost nastavnika razredne i nastavnika predmetne nastave o njegovoj važnosti. Dokazane su, također, i razlike u mišljenjima onih koji predaju u razrednoj i predmetnoj nastavi, kao i po godinama radnog iskustva.