Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razliku u motivaciji aktivnih sportaša i rekreativnih sportaša te ispitati odnos motivacije i perfekcionizma. Istraživanje je provedeno na 450 ispitanika prosječne dobi 27,6 godina. Od ukupnog uzorka, 198 su činili aktivni sportaši, a 252 rekreativni sportaši. Korišteni su sljedeći mjerni instrumenti: Upitnik motivacije za vježbanje EMI-2, Multidimenzionalna skala perfekcionizma i Skala situacijske motivacije. Dobiveni rezultati su pokazali da aktivni sportaši imaju niže razine samoodređene motivacije od rekreativnih sportaša (veću amotivaciju), dok rekreativni sportaši pokazuju više razine samo-determinirane motivacije (veću identificiranu regulaciju). Osim toga, dobivene su razlike i u motivima za treniranje, pri čemu su aktivni sportaši pokazali veće motive društvenog priznanja i pripadnosti grupi od rekreativnih sportaša, a rekreativni sportaši su pokazali veće motive kontrole težine, izbjegavanja bolesti, suočavanja sa stresom, zdravlja, propisanog vježbanja, pokretljivosti i izazova od aktivnih sportaša. Spolne razlike ukazale su da žene imaju veću intrinzičnu motivaciju i identificiranu regulaciju, a muškarci veću amotivaciju za treniranjem. Ženama su važniji motivi za treniranjem: kontrola težine, izbjegavanje bolesti, suočavanje sa stresom, zdravlje, snaga/izdržljivost, uživanje, pokretljivost i izazov, a muškarcima je, za razliku od žena, značajno važniji motiv društvenog priznanja. Ispitivanjem perfekcionizma ustanovljeno je da aktivni sportaši pokazuju više razine osobne težnje prema savršenstvu i postavljanja visokih ciljeva od rekreativnih sportaša. Kod ispitivanja povezanosti perfekcionizma i motivacije dobiveno je da je perfekcionistička zabrinutost pozitivno povezana s ekstrinzičnom motivacijom i amotivacijom (nesamoodređujućom motivacijom), dok su osobni standardi povezani s intrinzičnom motivacijom, identificiranom regulacijom i ekstrinzičnom motivacijom.