Monografija je nastala kao rezultat djelomice prerađene i prilagođene doktorske disertacije Utjecaj redateljskih poetika na formiranje riječkoga nacionalnoga glumišta (1946. – 1980.), koja je obranjena na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2012. godine. U središtu razmatranja jest problematika režije koja se prikazuje kroz dijakronijski presjek, s osobitim naglaskom na jedno od značajnijih razdoblja u razvoju riječkoga kazališta – od završetka Drugoga svjetskoga rata do osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Pritom je osobita pažnja posvećena uplivu gospodarskih, kulturnih, političkih i društvenih strujanja prvenstveno iz razloga što su ona imala presudan utjecaj na formiranje svih aspekata kazališnoga života u pojedinim povijesnim odsječcima. Studija razmatra četiri razdoblja u povijesti riječkoga kazališta. Prvo razdoblje vezano je uz gostujuće talijanske kazališne predstave koje se smatraju pretečama redateljske umjetnosti. Ovo se razdoblje proteže na period osamnaestoga, devetnaestoga i prve polovice dvadesetoga stoljeća. Što se tiče ključnoga razdoblja, onoga od 1946. do 1980. godine, rad ansambla Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca podijeljen je u tri bitne faze: od 1946. do 1958., od 1958. do 1970., od 1970. do 1980. godine, koje su vezane uz tri ključna poglavlja u knjizi: Političko-sociološka orijentacija kazališne prakse: formiranje redateljske umjetnosti, Tendencija ukidanja jednodimenzionalnoga koncepta u organizaciji kazališne prakse: k estetizaciji redateljske umjetnosti i Angažirani teatar i kritika politizacije kazališnoga čina: modernizacija redateljske umjetnosti. Temeljito su sagledane karakteristike redateljskih poetika koje su se javile u riječkom glumištu u postratnom razdoblju, što se čini višedimenzionalnom kombinacijom različitih izvora: putem teorijske literature, istraživanjem arhivske građe, radom na dramskim tekstovima te analizom dostupnih fotografija.