Ovaj rad bavit će se proučavanjem performerskog tijela na pozornici odnosno na koji način performer prenosi emocije na publiku i kako ona prepoznaje iste.U početku će se kroz kratku povijest suvremenog plesa vidjeti na koji se način suvremeni ples odmaknuo od zakona baleta i kako se pri tome tijelo na svojevrstan način oslobodilo stvarajući nova (ne)pravila. Takva vrsta slobodnog plesa dovela je do pojma performans koji je mogao i može u svojoj teoriji podnijeti više od standardne plesne scene. Osvrnut ćemo se na organiziranu koreografiju odnosno na način na koji koreograf osvještava samoga sebe i glazbu na koju stvara te na koji način predočuje svoje ideje plesačima odnosno perfomerima i u kojoj mjeri oni uspiju prenijeti to na publiku. Ima li mjesta osobnosti i iskrenosti ili je stvar u preslikavanju ideje koreografa?Pri pojmu performansa obratit ćemo pažnju na način na koji publika doživljava performera i njegove emocije odnosno radnju te kako je ustvari moguće da ona prepoznaje njegovu emociju tj. da suosjeća s njime. Zašto se javlja empatija kod pojedinca dok gleda nekakvu predstavu, ali i televizijsku seriju, film i sl.? Teorija koja će bolje objasniti to prepoznavanje emocija je teorija o zrcalnim neuronima čiji je jedan od začetnika bio Marco Iacoboni, neurolog i neuroznanstvenik, te profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Sveučilištu UCLA i director laboratorija Transcranial Magnetic Stimulation u Ahmanson-Lovelace Brain Mapping Centeru. On u svojoj praksi proučava kako znamo što ostali misle i osjećaju te kako nam zrcalni neuroni omogućuju interpretirati izraze lica drugih ljudi i na njih odgovoriti. Na kraju ćemo spomenuti Marinu Abramović, umjetnicu performansa koja koristi svoje tijelo kao medij te na taj način istražuje svoje fizičke i mentalne granice, i pojam suspenzija kao vješanje ljudskog tijela uz pomoć kuka pirsanih u kožu na različitim dijelovima tijela. Također, kroz primjere i doživljaje drugih, vidjet ćemo na koji način sam performer percipira sebe, pomaže li mu to u vlastitom osvješćivanju te kako publika doživljava ekstremnije primjere performansa.