Svakodnevno se susrećemo s predrasudama i diskriminacijom prema manjinskim skupinama. Iako je u posljednjih nekoliko godina došlo do pozitivnog pomaka, osobe homoseksualne orijentacije i dalje se svakodnevno suočavaju s nasiljem i diskriminacijom, što nerijetko ostavlja posljedice na njihovo psihičko i tjelesno zdravlje. Cilj je ovoga istraživanja ispitati prediktore psihičkog i tjelesnog zdravlja homoseksualnih osoba, odnosno predviđaju li prethodno iskustvo nasilja, razina internalizirane homofobije te percepcija položaja, diskriminacije i predrasuda depresivnost, anksioznost, stres i tjelesno zdravlje. Također, ispitana je moderatorska uloga socijalne podrške obitelji u navedenim odnosima. U istraživanju su sudjelovale 123 homoseksualne osobe prosječne dobi od 28 godina. Sudionici su ispunjavali različite mjere koje su se odnosile na prethodno iskustvo nasilja, razinu internalizirane homofobije, percepciju položaja, diskriminacije i predrasuda, socijalnu podršku, psihičko (depresivnost, anksioznost, stres) i tjelesno zdravlje. Dobiveni rezultati pokazuju da je razina internalizirane homofobije pozitivan prediktor depresivnosti i anksioznosti, dok su prethodno iskustvo nasilja i percepcija predrasuda pozitivni prediktori psihičkog i tjelesnog zdravlja. Nije pronađena moderatorska uloga socijalne podrške obitelji, no postoji njezin izravni negativni efekt na depresivnosti. Podrška prijatelja značajan je moderator u odnosu između internalizirane homofobije i percepcije diskriminacije homoseksualnih osoba te razine stresa. Rezultati istraživanja potvrđuju ulogu koju socijalna podrška obitelji i prijatelja ima u smanjenju negativnih indikatora psihičkog i fizičkog zdravlja, što pruža praktične implikacije za osmišljavanje intervencija, kao i metoda prevencije zdravstvenih problema.