U radu se na temelju opsežnoga korpusnog istraživanja koje obuhvaća analizu kolokacijskih sveza u proizvodnji pisanoga teksta na njemačkome kao stranome jeziku ispituje način korištenja kolokacijskih sveza u stranome jeziku. Pritom se kolokacijske sveze shvaćaju prema frazeološkome pristupu dakle kao jezična pojava koja predstavlja više ili manje čvrstu svezu riječi. Pretpostavlja se da je ona kao takva pohranjena u mentalnome leksikonu što bi govorniku omogućilo da je u tome obliku i doziva. Pod mentalnim se leksikonom u ovome radu podrazumijeva apstraktni spremnik leksičkih jedinica u kojega se pohranjuje znanje o riječima. Polazišna hipoteza je da ispitani učenici njemačkoga kao stranoga jezika nisu dovoljno osviješteni o postojanju kolokacijskih sveza u tome jeziku pa ih stoga nisu usvojili kao zadanu svezu što bi omogućilo da ih iz mentalnoga leksikona pozivaju kao cjelinu i na taj način reproduciraju, već se u proizvodnji oslanjaju na materinski jezik. To bi značilo da neizvorni govornik u procesu proizvodnje na stranome jeziku kombinira sastavnice kolokacije polazeći od kolokacijskih struktura u materinskome jeziku pri čemu nesvjesno dolazi do negativnoga prijenosa odnosno korištenja neprihvatljivih kolokacijskih sveza u stranome jeziku. Kako bi se postavljene hipoteze mogle potvrditi i ujedno rasvijetliti kognitivni procesi koji se aktiviraju prilikom korištenja kolokacija u stranome jeziku, provedeno je empirijsko istraživanje na korpusu od 300 pisanih radova učenika njemačkoga kao stranoga jezika koje se temelji na metodi utvrđivanja pravilnosti odnosno nepravilnosti prilikom korištenja kolokacijskih sveza u stranome jeziku. Cilj je rada istaknuti važnost i potrebu usmjerenoga razvijanja kolokacijske svijesti u stranome jeziku kao bitnome preduvjetu za pravilno korištenje kolokacijskih sveza.