Diplomski rad bavi se fenomenom pamćenja i sjećanja u procesu formiranja identiteta skupine na primjeru talijanskog stanovništva u gradu Rijeci. U radu sam pokušala ponuditi odgovore na pitanje kako pripadnici talijanske nacionalne manjine percipiraju svoj (nacionalni) identitet i kolika je njegova uloga u životu pojedinca. Dokumentirajući obiteljske priče pojedinaca nastojala sam prikazati što zajednica pamti, a što zaboravlja, odnosno koji su se povijesni događaji zajednici pokazali dovoljno važnima da ih zapamti i prenese na mlađe generacije, a koje je događaje zajednica morala zaboraviti ili pojednostaviti kako bi svoj identitet prilagodila okolnostima od dolaska jugoslavenske vojske u grad do danas. Također, ovim sam radom nastojala pružiti moguće uzorke koji dovode do promjene identiteta ove skupine. Pod pretpostavkom da je za identitet važno postojanje drugog identiteta zbog nužnosti diferencijacije u identifikaciji, prikazala sam kakve odnose riječki Talijani njeguju u odnosu na većinsko stanovništvo, a kakve u odnosu na svoje nekadašnje sugrađane – esule. Pažnja je dana i odnosu sjećanja i stajališta pojedinaca naspram sjećanja i stajališta javnosti te na posljetku, načinima prenošenja sjećanja i obaveze pamćenja: putem obilježavanja Dana sjećanja, preko obrazovnih sustava i putem umjetnosti. Riječka zajednica Talijana pokazala je kompleksnost pograničnih identiteta i načine na koje političke prilike utječu na proces pamćenja te kako skupine u određenim vremenima prilagođavaju svoje sjećanje novim okolnostima s ciljem održavanja vlastitog identiteta.