Iako je Antifašistička fronta žena još krajem 1942. godine bila aktivna u Istri, prvi su odbori bili osnovani u proljeće 1943. Nakon kapitulacije Italije, sve se veći broj Istranki pridružio Narodno-oslobodilačkoj borbi te su uspješno izvršavale razne zadatke: od aktivnog sudjelovanja u borbi s oružjem i liječenja ranjenika preko organiziranja sabirnih akcija, širenja ilegalnih tiskovina NOP-a pa sve do angažiranja na političkom planu. Prva oblasna konferencija AFŽ-a za Istru održana je tek 23.-24. srpnja 1944. na Krasu, iznad sela Rašpora, a do tada su na teritoriju Istre formirani svi okružni, kotarski i veći dio općinskih komiteta. Po završetku rata, Istra se pronašla u nezahvalnoj situaciji jer, osim što je rat iza sebe ostavio ogromne posljedice, na političkoj su sceni vladale tenzije između nekadašnjih saveznika: SAD-a, Velike Britanije i Italije s jedne strane te Sovjetskog Saveza i Jugoslavije s druge. AFŽ za Istru više je puta pokazao svoju lojalnost Komunističkoj Partiji i novoj Jugoslaviji temeljenoj na Bratstvu i jedinstvu. Organizacija je na političkom planu nastojala pružiti veliku podršku Jugoslaviji i ideji o pripojenju Istre zemlji matici Hrvatskoj. Nakon rata AFŽ je nastavio voditi borbu za emancipaciju žena na političkom, socijalnom i kulturnom planu, dok je KP promovirao ravnopravnost i jednakost spolova. U procesu obnove države, organizacija je uvelike pomagala mobilizaciji žena te se borila protiv političke pasivnosti ženske populacije. Svaka je borba bila lančano povezana za jednu ili više drugih borbi, pa tako je za uključenje žena u javni život bilo potrebno suzbiti nepismenost i angažirati se na kulturnom planu. To je ujedno bilo povezano s borbom za socijalni položaj i zaštitom žene (i djece). Zbog njihove emocionalne prirode, ženama je bilo zadano da se pobrinu za osnivanje dječjih domova i snabdijevanje djece s hranom, odjećom i drugim potrepština. U svim su se svojim borbama i kroz razne akcije nastojale povezati s drugim masovnim organizacijama što je podrazumijevalo brzo i efikasno širenje informacija te bolju suradnju i efikasniji rad. Zajednički nazivnik svim obvezama i akcijama AFŽ-a bila je propaganda kao sredstvo uvjeravanja naroda u dobrobit, kako same organizacije tako i vrhovne vlasti. Prve godine obnove države bile su teške za cijeli narod, a uspjesi postignuti u to vrijeme svjedoče o volji, želji i nadi Istrana za boljom budućnošću unutar Federativne Narodne Republike Jugoslavije.