Zadatak diplomskoga rada je istražiti elemente poetizacije, odnosno lirskoga, u južnoslavenskoj književnosti. Romani odabrani za analizu su: Seobe Miloša Crnjanskoga, Na Drini ćuprija Ive Andrića te Kurlani Mirka Božića. Određivanjem tradicionalnih značajki koje se vežu uz poeziju poput slikovnosti, sugestivnosti i osjećajnosti, dolazi se do spoznaje kako takve značajke nisu svojstvene samo poeziji, već ih možemo pronaći i implementirane u prozu. U romanima odabranima kao predmet analize u ovome diplomskom radu poetske elemente najčešće pronalazimo u opisima. U svima trima romanima prisutne su deskripcije prirode koja najčešće predstavlja više od samoga pejzaža. Opisi prirode često služe kao ogledalo psiholoških stanja likova. U Seobama liričnost pronalazimo u ritmičnoj prozi, simbolici zvijezda, elementu ponavljanja te stvaranju lika žene obilježene strašću i tragedijom. Na Drini ćuprija svoju poetičnost duguje kompleksno izgrađenoj simbolici mosta koji se prikazuje u legendarno-mitskom tonu, zatim korištenju metoda usmenog pripovijedanja, odnosno specifičnoga bosanskog meditativnoga raspredanja te lirskom opisu noći i unošenju obilježja sevdalinke u roman. U romanu Kurlani poetizaciju pronalazimo u opisima koji obiluju personifikacijama, poredbama i metaforičnim slikama. Opisuju se priroda, zemlja Strmenduša koja je gotovo potpuno personificirana, ali i grad te događanja u gradu. Značajna je i situacija karnevala jer, iako gradi sliku mase, izrazito je detaljizirana.