| Sažetak | Djelo Ribanje i ribarsko prigovaranje, napisano 1556., a objavljeno 1568., svojom žanrovskom slikom ne može se jednoznačno odrediti. Ono obuhvaća i ribarsku eklogu, i putopis, i bugarštice, didaktični spjev, ali i mudre misli i zagonetke. Mudre misli predmet su proučavanja ovog završnog rada. Hektorovićeve mudre misli žanrovski su određene kao poslovice jer se mogu shvatiti izvan konteksta u kojem su nastale, govore općevaljane istine o životu i smrti i poetski su intonirane, što nisu značajke izreka. Hektorovićeve mudre misli prema tematici mogu se podijeliti na mudre misli koje osuđuju poroke, zatim mudre misli o dobroti, poštenju i pravednosti, grijehu, razumnom životu i promišljenosti te mudre misli ostale tematike koje obuhvaćaju misli o mrtvima, pohlepi, skromnosti, odnosu gospodara i sluge, oholosti i laskavcima. Hektorovićevi izvori pri pisanju mudrih misli bili su Stari zavjet, djelo Diogena Laertija Životi i misli istaknutih filozofa, djela Marka Marulića te narodne mudrosti. Rad se bavi i povijesnim okolnostima nastanka Ribanja i ribarskog prigovaranja te likom i djelom Petra Hektorovića u tim okolnostima. |
