U radu se razmatra zaštita stare i vrijedne knjižnične građe te se na temelju teorijske podloge analizira njena provedba na primjeru raritetne zbirke Sveučilišne knjižnice Rijeka. Rad polazi od pretpostavke da je zaštita složen i sveobuhvatan proces koji u sebi obuhvaća niz međusobno povezanih čimbenika. Promišljaju se svrha i ciljevi zaštite te terminološki razrađuju temeljni pojmovi navedene problematike. U radu je izložen i legislativni okvir zaštite spomenute građe u Republici Hrvatskoj te je dan povijesni prikaz bavljenja tom tematikom. Ukazano je na povezanost očuvanja pisane baštine s karakteristikama materijala od kojih je načinjena te naglašena važnost njihove prikladne i stabilne pohrane u svrhu dugoročnoga očuvanja. Pored tradicionalnoga pristupa u očuvanju stare i vrijedne građe predstavljen je i suvremeni pristup zaštiti u digitalnome okruženju. Sagledava se uloga digitalizacije u kontekstu očuvanja izvornika, pružanja dodatnih usluga i predstavljanja knjižničnih vrijednosti širem krugu korisnika. Naglašava se značaj i uloga upravljanja zaštitom stare i vrijedne knjižnične građe. Problematizira se pet temeljnih gledišta u upravljanju zaštitom te prikazuje njihov doprinos u učinkovitom planiranju i organizaciji zaštite pisane baštine u knjižnicama. Ovim radom nastojalo se doprinijeti kvalitetnijem razumijevanju temeljnih i specifičnih pojmova i postupaka vezanih uz navedenu problematiku te sustavno prikazati brojne čimbenike koji utječu na pouzdanu i dugoročnu zaštitu raritetnih knjižničnih zbirki.