Čovjek je od svoga nastanka pa sve do danas bio primoran nalaziti se u mnoštvu situacija koje su zahtijevale preuzimanje određenih uloga. Sama pomisao da je jedno živo biće istovremeno član obitelji, dio akademskog obrazovanog sustava te na koncu sastavnica cjelokupnog društva dokazuje spomenuto. Naravno, svaka epoha životnog razdoblja zahtijevala je novu prilagodbu te na taj način i nove uloge. Ovdje neće biti riječi o tome kada je to i da li je to nekada bilo nešto lakše, odnosno nešto teže. Iako, čini se kako pojedinac 21. stoljeća ima veliku odgovornost unutar društva koje konstantno napreduje, preciznije i možda točnije rečeno, galopirajućim korakom teži svakodnevnim promjenama. Isti taj pojedinac u današnjem svijetu preuzima redefiniranu ulogu od one koja je povijesno zabilježena te nam ostavljena u naslijeđe – ulogu potrošača tj. konzumenta. Logično razmišljanje upućuje na činjenicu da su za postojanje potrošača neophodni proizvođači u čijoj ulozi se u ovom slučaju nalaze mediji. Konzumiranje i protok informacija unutar medijske sfere kola konstantno i neprekidno unutar društva, pa čak i u razinama nesvjesnog gdje se također ostvaruje podražaj i na emocije. Da li smo uistinu svjesni načina na koji se isto odvija, ali i činjenice da spomenuto sa sobom donosi i određene posljedice unutar, još uvijek kompleksnog i teško definiranog pojma, kulture?