Održivi prijevoz u Republici Hrvatskoj tek je započeo svoje postojanje. Vlada je odredila da će se uvoditi dio po dio inteligentnih transportnih sustava cestovnog prometa te da će nakon njih poboljšanja započeti u željezničkom prometu, vodenom te zračnom prometu. Razvijenost mreže autocesta u Republici Hrvatskoj je visoka, ali zato mreže lokalnih, županijskih i državnih cesta treba i dalje razvijati. Željezničke pruge svojom dužinom premašuju europski prosjek, no postojećoj infrastrukturi je potrebna daljnja modernizacija, nadogradnja i povećanje održivosti mreže reorganizacijom sektora, što je uvjet za daljnji razvitak. Povezanost kopna s naseljenim otocima je nedostatna i dovodi do komplikacija za pripadnike zajednice s boravištem na otoku, u turizmu, te za rad na kopnu. Razlog smanjenju broja korisnika javnog prijevoza je znatno veća stopa motoriziranosti i utjecaj svjetske ekonomske krize. Obzirom da sustav javnog prijevoza nije komplementaran, osobni prijevoz je sve zastupljeniji te bilježi veći porast nego javni prijevoz. Problematična infrastruktura dodatno se negativno reflektira na strukturu javnih prijevoza. Također, veliku ulogu u padu broja putnika u javnom prijevozu ima i pad broja stanovnika tj. iseljavanje i manjak radnih mjesta. Temelj dokumenta „Strategija prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2030. godine“ bazira se na detaljnoj analizi prometnog sektora i pokretača razvitka prometa u Republici Hrvatskoj. Njom se definira srednjoročni i dugoročni razvitak u Hrvatskoj i podrazumijeva kvalitativni iskorak u usporedbi na dosadašnje stanje i realiziranje nove etape, a to je porast kvalitete prometnog sustava i prometne infrastrukture. Promet i prijevoz moraju pridonositi oblikovanju i podizanju vrijednosti razvojnih resursa društva, ekonomskom rastu, moraju stalno povećavati svoju efikasnost i učinkovitost te u potpunosti ukloniti negativan učinak koji imaju na svoje okruženje. Istraživanjem ove teme može se zaključiti kako Republika Hrvatska nije u mogućnosti ostvariti svoj krajnji cilj do 2024. godine. Samim time što Hrvatska još nije ispunila niti 1% od procesa ka održivom razvoju i prijevozu, teško je predvidjeti napredak navedenih procesa.