U ovom radu riječ je o liku i djelu Antuna Vramca s naglaskom na analizu Kronike kao prvog kajkavskog povijesnog djela. Anutn Vramec jedan je od predvoditelja starije hrvatske kajkavske književnosti. U ostavštinu ostavio je samo dva djela, Kroniku i Postilu. Kronika je ljetopis podijeljen u šest doba te sadržava cjelokupnu do tada poznatu povijest svijeta, počevši s postankom svijeta, a zaključno s 1578. Kronika je nastala po uzoru srednjovjekovnih kroničara. Postila je djelo duhovna karaktera te predstavlja zbirku propovijedi odnosno tumačenje evanđelja. Posebnost ovih djela je što su u šesnaestomu stoljeću u jeku humanizma i latinizma stvarana na narodnom kajkavskom jeziku u maniri srednjeg vijeka. Kada stvaralaštvo Antuna Vramca želimo smjestiti u određenu epohu to nije moguće jer njegova djela posjeduju srednjovjekovni, humanistički i renesansi karakter. Sadržajna analiza Kronike dokazuje da je Antun Vramec vjerodostojan i precizan zapisničar povijesti, ali i slikar suvremenog doba tj. prilika u šesnaestome stoljeću. Radom je dokazano da je lik Antuna Vramca vrlo značajan za razvoj kajkavske književnosti. U njegovim djelima prisutno je jezično i stilsko bogatstvo. U svoja djela vješto je umetnuo tri hrvatska narječja te napravio tematski spoj duhovne i svjetovne književnosti.